Je li dozvoljeno prekomjerno hvaljenje nekoga?

Ebu Musa el-Eša’ri, radijallahu anhu, govori da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo nekog čovjeka kako pretjerano hvali drugu osobu pa je rekao: ‘Uništili ste ga!”, ili je rekao: ”Slomili ste njegova leđa!”21

Ebu Bekra, radijallahu anhu, kazivao je da je neki čovjek spomenut u Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, prisustvu, pa ga je jedan od prisutnih pohvalio. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, na to reče: ‘Teško ti se! Slomio si vrat svome prijatelju”, ponavljajući to više puta, a potom kaza: “Ako čovjek nekoga mora pohvaliti, neka kaže: ‘Smatram da je takav i takav’, ako zaista smatra da je takav, i neka doda: ‘Pred Allahom će račun polagati, a ja nikoga pred Allahom ne hvalim!”’22

Ebu Ma’mer je pripovijedao: “Neki je čovjek ustao i stao hvaliti jednog zapovjednika, pa je El-Mikdad počeo na njega bacati prašinu i govoriti: ‘Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, naredio nam je da bacimo prašinu u lice onih koji mnogo hvale.”’23

Muavija, radijallahu anhu, izjavio je: “Čuo sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: ‘Čuvajte se međusobnog hvaljenja, to je ubistvo. “24

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, zabranjeno je međusobno hvaljenje, time se napada onaj koji se hvali, on se lahko može uzoholiti, pa nastradati, hvaljenjem se uništava čovjek. K tome, onaj koji hvali druge često iznosi neistinu.

Drugo, onu osobu koja često hvali druge ljude (i na taj im način nanosi štetu) dopušteno je kazniti bacanjem prašine u njeno lice, kao što je uradio El-Mikdad, prenosilac hadisa, a njegovo se tumačenje pretpostavlja tumačenju onih učenjaka koji kažu da onaj hadis znači: lišite svega onoga ko vas hvali, ništa mu ne dajte!

Treće, ako osoba zna da je neko dobar čovjek, neka kaže: “Smatram da je takav i takav, pred Allahom će račun polagati, a ja nikog pred Allahom ne hvalim.” Na taj način izjašnjava se da sudi prema onome što vidi, a unutrašnjost prepušta Onome Koji čovjeka najbolje poznaje i Koji će s njim račun svidjeti. Neka čovjek nipošto ne kaže: “Siguran sam, znam da je taj i taj takav i takav!”

Četvrto, kada bi ih neko pohvalio pred njima, dobri bi prethodnici govorili: “Moj Allahu, oprosti mi ono što oni ne znaju o meni, nemoj me kazniti zbog njihovih pohvala i učini da budem bolji nego što o meni misle!” Po autentičnom predanju, tako je govorio Ebu Bekr, radijallahu anhu.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua’tul-menahiš-šeri’jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf