Ima li u vjeri lijepih novotarija?

Komunicirajući sa muslimanima u svome okruženju, čovjek primjećuje da mnogi ljudi imaju nejasnoću u pogledu pitanja ”lijepih novotarija u vjeri”. S obzirom na to da je proteklo veoma mnogo vremena od objave islama, dakle od vremena Poslanika, alejhis-selam, i na veliku geografsku udaljenost između naših krajeva i svetih mjesta, koja su izvor islama, to je umnogome uzrokovalo da se sa izvornim načelima vjere, po uvjerenju velikog broja ljudi, pomiješalo mnogo toga što nije od vjere – novotarije. Da bi ta stvar bila još teža, danas postoje oni koji žele svoje određene postupke, koji su u koliziji sa izvornim načelima vjere i zasnovani na novotarijama, umotati u celofan ”lijepih” novotarija, što je svakako kod velikog broja ljudi uzrokovalo nejasnoće, tim prije jer su oni koji pozivaju u prakticiranje ”lijepih novotarija” ”učeni” i oni bi trebali da se boje Allaha i trebalo bi da je njihov govor o vjeri argumentiran validnim dokazima. Nakon toga u muslimanskoj zajednici neminovno se javljaju problemi nastali kao plod neispravnog tumačenja vjere: javljaju se oni koji se slijepo i bez razmišljanja, vjerujući onima koji su ”učeni”, drže i prakticiraju ”lijepe novotarije” i oni koji te stvari negiraju i podižu svoj glas protiv toga, što neminovno vodi do podjela i netrpeljivosti. Jednom riječju kazano, to vodi ka nastajanju problema u muslimanskoj zajednici i cijepanju muslimanskog korpusa, koje nam nije potrebno, naročito u današnjem dobu.

Da bi razumijevanje ove tematike bilo potpuno i ispravno, neophodno je ukazati na činjenicu da je osnova u ibadetima zabrana, dok je osnova u svakodnevnim ljudskim postupcima (običajima) dozvola. Dakle, to znači da nije dozvoljeno za određenu stvar i postupak tvrditi da je ibadet (a kamoli druge u to pozivati) osim ako za tu tvrdnju postoji jasan i vjerodostojan dokaz, kao što nije dozvoljeno smatrati određeni postupak iz svakodnevnog života – običaja zabranjenim osim na osnovu jasnog i vjerodostojnog dokaza. Kazao je Allahov Poslanik: ”Ko uvede u ovu našu vjeru ono što nije od nje, to će biti odbačeno.” (Buharija i Muslim od Aiše, r.a.) (Pogledaj: Ravdatu el-fevaid šerh menzumetil-kava’id libn S’adi / Komentar stihova od Ibn S’adija, str. 49)

Štetnost novotarija je općepoznata i potvrđena riječima Allahovog Poslanika: ”Zaista je najiskreniji govor – govor Uzvišenog Allaha, najbolja uputa je uputa Allahovog Poslanika. Najgore stvari su novotarije (u vjeri), svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi u Vatru.” (Nesai od Džabira, r.a., vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani) Kazao je također Allahov Poslanik: ”Allah je prekrio pokajanje od svakog novotara sve dok ne ostavi novotariju.” (Taberani od Enesa, r.a., vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani u Sahih et-tergib, br. 54)
Kazao je Ibn El-Madžišun: ”Čuo sam imama Malika kako kaže: ‘Ko u vjeru uvede novotariju, smatrajući je lijepom, taj je ustvrdio da je Poslanik pronevjerio poslanicu, zato što Uzvišeni Allah kaže: ‘Danas sam vam vašu vjeru upotpunio.’ Ono što tada nije smatrano vjerom, ni danas se ne smatra vjerom.”’ (Pogledaj: El-I’tisam do imam Šatibija, 1 tom, str. 33)

U okviru spomenute tematike, neophodno je istaknuti da se pod pojmom novotarija svakako misli samo na novotarije u vjeri, a ne nikako, kako to neki žele pripisati muslimanima, na tehnološka i naučna otkrića i olakšice. Allahov Poslanik kaže: ”Ko uvede u ovu našu vjeru ono što nije od nje…”, ograničavajući pokuđenost novotarija u vjeri, bez spominjanja ovodunjalučkih otkrića i olakšica, koje su u osnovi dozvoljene kako smo to spomenuli na početku. (Pogledaj: Kavaidu marifetil-bid’a / Pravila spoznaje novotarija, str. 21)
Hadis koji smo naveli na početku, kao dokaz štetnosti novotarija, je općeg karaktera i po svojoj vanjštini obuhvata svaki vid novotarija. Islamski učenjaci usuli-fikha, što svakako obuhvata i učenjake hanefijske pravne škole, kada govore o općim dokazima, spominju da je jedan od termina kojima se izražava opći propis neodređena zamjenica ”svaka”. (Pogledaj: Revdatun-nazir od Ibn Kudame, 2 tom, str.108)

Na osnovu ovog hadisa islamski učenjaci smatrali su zabranjenim svaki vid novotarija u vjeri, bez obzira da li to ljudski razum smatrao ”lijepim” ili ne. (Pogledaj: El-I’tisam do imam Šatibija, 1 tom, str. 99)

Osnova je da opći argument ostaje opći i obuhvata sve ono što potpada pod taj pojam sve dok ne dođe drugi dokaz koji izuzima nešto iz spomenutog pojma. To znači da oni koji su smatrali da postoje ”lijepe novotarije” trebali su da dokažu da ovaj opći dokaz ima svoje izuzetke. Zagovornici ”lijepih novotarija” pokušali su dokazati da općenitost ovog argumenta nije apsolutna, te su nekada u tim pokušajima nesvjesno razotkrili koliko je njihovo ”znanje”, te su opravdavajući svoje postupke posezali za načinom dokazivanja koji može biti prihvaćen samo kod neukih ljudi, načinom koji je daleko od bilo kakvog načina koji su postavili islamski klasici u svojim djelima.

U nastavku teksta navest ćemo najbitnije dokaze koje su spomenuli u dokazivanju te teorije i ponuditi odgovore islamskih učenjaka na te dokaze.
Molim Allaha da nam istinu pokaže istinom i olakša njeno slijeđenje, da nas učini njenim nosiocima, da nam neistinu prikaže neistinom i omrzne njeno slijeđenje i da nas učini borcima protiv neistine. Amin!

mr. Elvedin Pezić

preuzeto sa stranice minber.ba
https://minber.ba/ima-li-u-vjeri-lijepih-novotarija-1-dio/