Eselamu alejkum zanima me propis ljuljanja tokom učenja Kur'ana gledali smo sigurno na halkama Kur'ana da to rade djeca pa me zanima kakav je propis po tom pitanju da li ima nekih koristi iz toga
Allah ti dao svako dobro.
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Ono što se može vidjeti kroz iščitavanje ove tematike jeste da postoje različiti stavovi po ovom pitanju. Neki učenjaci spominju da u tome nema ništa sporno, i da je čak takav postupak bolji od mirovanja. Drugi učenjaci tvrde da se radi o djelu koje je novotarija, oponašanje Jevreja i sl. Dok neki među njima prave razliku i kažu: Ako se desi bez nekog povoda, u tome nema ništa sporno, dokm ako bi se smatralo vidom ibadeta, ne bi bilo dozvoljeno.
El-Halili Eš-Šafi'i spominje da pokreti prilikom učenja Kur'ana nisu ni zabranjeni ni pokuđeni, nego nešto što treba činiti, navodeći da to nikako ne može biti oponašanje Jevreja. Nakon toga postavlja pitanje: Da li je preče vršiti pokrete ili biti miran, spominjući da odgovor na to pitanje zavisi od samog stanja čovjeka i onoga u čemu je skrušeniji.
Inače, njihanje i pokreti, predstavljaju postupak kojeg čine Jevreji. Čak Ebu Amr b. El-Ala navodi da su oni nazvani Jevrejima, jer su se njihali (jetehevvedun) prilikom učenja Tevrata, kako se spominje u tefsirima Begavija, Razija, Ibn Kesira…
Jedan od dokaza da je to tako, jeste i predaja koju bilježi imam Taberi u svome tefsiru, prilikom tumačenja ajeta: „A kada smo iznad njih brdo podigli – činilo se kao oblak – oni su bili uvjereni da će na njih pasti. “Prihvatite odlučno ono što smo vam dali, i neka vam je na umu ono što je u njemu – da biste bili pobožni!“ (El-E'araf, 171.)
U toj predaji stoji: „Kada je otvorio Ploče u kojima je Allahova Knjiga koju je napisao Svojom rukom, na zemaljskoj površini nije ostalo brdo, drvo ni kamen, a da se nisu zatresli. Danas nema nijednog Jevreja, malog ili velikog, koji uči Tevrat, a da se ne njiha i ne pomjera svoju glavu.“
Između ostalih, ovu predaju spominju Ibn Kesir i Zamahšeri. Ebu Hajjan El-Endelusi prenosi od Zamahšerija istu ovu predaju, a onda kaže: „Ova praksa (osobina) prošorila se među muslimanskom djecom. Vidio sam u Egiptu kako pomjeraju glavu i ljuljaju se, a kada je u pitanju Endelus, ako bi se dijete pomjeralo i njihalo, muallim bi ga upozorio, govoreći: ‘Ne pomjeraj se, kako ne bi oponašao Jevreje u učenju.'“
Odgovarajući na ovo pitanje, šejh Usejmin veli: „Ako se desi bez nekog povoda (samo od sebe, po automatizmu), u tome nema ništa sporno, jer takav postupak nekim ljudima pomaže prilikom učenja. Dok, ako bi se smatralo vidom ibadeta, ne bi bilo dozvoljeno i smatralo bi se novotarijom. Pored svega toga, one koji to čine, savjetujemo da se trude u odvikavanju od toga, jer se neko može povesti za njima, misleći da je propisano činiti takvo djelo.“
Dakle, ako bi se to praktikovalo bez neke posebne ibadetske namjere, s ciljem da nam pomogne u učenju i skrušenosti, ne bi bilo zabranjeno. Međutim, ako bi se takav pstupak smatrao ibadetom koji nam je propisan prilikom učenja, onda nije dozvoljen.