Ibadet uoči Nove godine

Bismillahir-rahmanir-rahim
Nije dozvoljeno da se uči Kur’an u džamijama niti kod kuće povodom 31. decembra, niti bilo kog drugog ibadeta, to se smatra izuzetno ružnom i opasnom novotarijom iz više razloga:

Prvo: Odredili smo razlog i povod učenja Kur’ana (ibadeta) koji nije poznat u šerijatu

Drugo: Dajemo vrijednost određenim danima kome šerijat nije dao

Treće: Poštovanje nemuslimanskog praznika

Četvrto: Proslavlja se nova godina i to ibadetom

Peto: Oponašanje nevjernika u poštivanju tog datuma

Svih pet stvari su strogo zabranjene.

Iako samo učenje Kur’ana u općem smislu ima veliki sevap i vrijednosti – niko nema pravo da po svome nahođenju određuje razlog, mjesto ili vrijeme učenja Kur’ana niti bilo kog ibadeta.
Učenje Kur’ana je ibadet, a ibadet se određuje Objavom koja za svaki ibadet precizira šest stvari:

1) Vrstu ibadeta
2) Količinu ibadeta
3) Način obavljanja ibadeta
4) Mjesto obavljanja ibadeta
5) Vrijeme obavljanja ibadeta
6) Razlog obavljanja ibadeta

Ukoliko se bilo koji ibadet kosi sa šerijatom u makar jednom od spomenutih šest stvari, onda on nije šerijatom propisan, nego je novotarija.

Učenjem Kur’ana 31. decembra prekršili smo peto i šesto pravilo, vrijeme i razlog učenja Kur’ana, jer šerijat nije propisao da se uči Kur’an iz poštovanja prema 31. decembru.
Učenjem Kur’ana 31. decembra gore je nego da smo otišli da proslavimo novu godinu, jer na taj način proslavili smo novu godinu i odredili ibadet u njegovu čast.

Određivati i precizirati ibadete može samo šerijat, i to je polje gdje je zabranjeno unositi bilo kakve novotarije.

Objašnjavajući granice novotarije (kad određeni ibadet postane novotarija), imam Šatibi kaže: „ Novotarija sliči propisanom (šerijatskom) putu i načinu, ali u stvarnosti ona nije takva, nego mu se suprotstavlja iz više aspekata i na više načina, od kojih je:
Postavljanje granica (preciziranje)

Također tu ulazi i pridržavanje i sprovođenje kakvoće i određenih oblika i formi, kao npr. zajednički zikr u jedan glas.
Tu ulazi i praktikovanje određenih ibadeta u određenim vremenima koja u šerijatu nisu precizirana i određena.“ El-I’tisam, 1/53.

Šerijat je dao prednost i vrijednost određenim datuma, to su ujedno i islamski praznici, a to su: petak, dani ramazanskog i kurbanskog bajrama, Dan Arefata i tri dana tešrika (Mine).
Spomenuti dani imaju posebnu vrijednost, oni su muslimanski praznici vezani za vrijeme, i samo je u ovim danima propisan poseban ibadet, i svako uzimanje drugih dana za bilo kakve praznike i proslave i davanje im bilo kakve vrijednosti ili im odredili bilo kakve ibadete novotarija je i strogo je zabranjeno, jer šerijatom nisu propisani niti za njihovu legitimnost ima bilo kakav dokaz.
Allahov Poslanik, ﷺ, veli: „Ko uvede u vjeru nešto što nije od nje, to mu neće biti primljeno.“
Bilježi ga Buhari, br. 2697, str. 478; Muslim, br. 17, str. 762.

Uvođenje novih stvari u vjeru je novotarija, svaka novotarija je vid zablude, a svaka zabluda vodi ka Vatri, kao što je kazao Poslanik, ﷺ : „Najbolji govor je Allahov govor, a najbolja uputa je Poslanikova uputa. Najgore stvari su novotarije, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka Vatri.“
Bilježi ga Muslim, br. 43, str. 344.
Izraz: a svaka zabluda vodi ka Vatri – nalazi se kod Nesaija, br. 1578, str. 260, a dobrim ga ocjenjuje Albani u Nesaijevom Sunenu.

Što se tiče oponašanja nevjernika u poštivanju 31. decembra, i to je strogo zabranjeno, na šta ukazuju mnogobrojni dokazi koji naređuju razlikovanje od nevjernika, pa čak i u sporednim pitanjima.
Poslanik, ﷺ, kaže: „Ko oponaša jedan narod, on mu i pripada.“
Bilježi ga Ebu Davud, br. 4031, str. 721. Ispravnim ga smatra i Albani u Irvaul-galilu, 5/109.

Znači, što se tiče 31. decembra treba se ponašati i raditi uobičajene stvari kao i svaki drugi dan i ničim ga ne treba obilježavati niti izdvajati.

Odgovorio: mr. Jakub Alagić
Preuzeto sa Whatsapp grupe Delil – Akida 2: https://web.whatsapp.com/