Na jednom predavanju čuo sam zbunjujuće objašnjenje u vezi sa životom u kaburu. Naime, kaže se da će se vjerniku pokazati njegovo mjesto u džennetu i da će mu doći melek koji će jako lijepo izgledati, a koji će predstavljati njegova dobra djela. E, sad me zanima sljedeće: zašto će isti taj čovjek, koji je već u kaburu obradovan dženetom, biti isprestravljen na Sudnjem danu, to jest, dok bude prolazio kroz teškoće i dok bude očekivao polaganje računa.
Ovo je jako lijepo postavljeno pitanje i opaža se da onaj ko ga je postavio pomno prati predavanje i umije zapaziti detalje. Da, u pouzdanom hadisu koji je preko El-Beraa b. Aziba, radijallahu anhu, zabilježio imam Ahmed stoji da je Vjerovjesnik, ﷺ, govoreći o stanju vjernika poslije smrti, između ostalog, rekao sljedeće: “…i meleki vrate njegovu dušu u tijelo pa se potom pojave dvojica meleka, posjednu ga i upitaju: ‘Ko je tvoj Gospodar?’ Čovjek odgovori: ‘Moj je Gospodar Allah.’ ‘Koja je tvoja vjera?’, upitaju oni, na šta on odgovori: ‘Moja je vjera islam.’ Meleki ga upitaju: ‘Ko je čovjek koji vam je poslan?’ On odgovori: ‘On je Allahov poslanik.’ Naposlijetku ga upitaju: ‘A šta si radio na dunjaluku?’ ‘Čitao sam Kur’an, vjerovao u njega i potvrđivao njegove ajete’, odgovori on. Tad se začuje glas s neba: ‘Moj rob istinu govori, zastrite ga i prekrijte džennetom i dženetska mu vrata otvorite!’ Do njega će džennetski dah i lagodnost doprijeti, a mjesto u kaburu bit će mu prošireno dokle mu pogled seže. I pojavit će se prelijep čovjek koji će imati otmjenu odjeću i prijatan miris. Reći će mu: ‘Raduj se svojoj sreći! Evo ovo je tvoj obećani dan!’ ‘A ko si ti? Na tvom se licu vidi da donosiš lijepe vijesti’, upitat će čovjek. Onaj će odgovoriti: ‘Ja sam oličenje tvojih dobrih djela. Boga mi, bio si predan Allahu čineći dobra djela, a sustežući se od grijehâ, pa neka te Allah dobrim nagradi!’” Ovaj čovjek jest svjestan da je Allah njime zadovoljan i da će biti dženetlija, ali će to zaboraviti kad nastupi Dan konačnog, strašnog polaganja računa. Štaviše, poslanici će toga dana strahovati od lošeg završetka, govoreći: “Eh, da mi je da se danas ja spasim!” premda je nemoguće da Allah, džellešanuhu, poslanika ili vjerovjesnika kazni u paklenoj vatri.
Dakle, u strahotama kakve čovjek dotad nije vidio, u neizvjesnosti kakvu nije osjetio i bespomoćnosti kakvu nije doživio, čovjek koji je u kaburu obradovan džennetom neće se sjetiti te radovijesti. Ili možemo kazati ovako: Sudnji dan čine brojne etape, od kojih su neke spomenute u časnom Kur’anu a neke u hadisu, i možda će čovjek u jednoj od tih etapa pomisliti da će nastradati i da će neizostavno biti kažnjen u džehennemu, pa će se izbezumiti od straha, a kasnije, u drugoj etapi, strah će minuti i on će imati na umu onu radovijest iz kabura. Ili ćemo pak ovako reći: strahotama Dana ustanuća neće biti izloženi vjernici nego isključivo nevjernici i grešnici. U vezi s vjernicima, Allah, džellešanuhu, kaže: “Neće ih brinuti strah najveći i dočekivat će ih meleki: ‘Evo Dana vašeg, koji je bio obećan vama!’” (El-Enbija, 103). A tu je i hadis: “Svevišnji Allah kaže: ‘Tako mi dostojanstva Mog i tako mi veličine Moje, čovjek neće doživjeti dvostruku sigurnost ni dvostruki strah! Ako se čovjek ne bude Mene bojao na dunjaluku, dat ću da se boji na Dan kad saberem sve ljude. A bude li se Mene bojao na dunjaluku, dat ću mu sigurnost na Dan kad saberem sve ljude.’” (Ebu Nuajm, s dobrim lancem prenosilaca)
Bilo kako bilo, naše je da se pripremimo za stajanje pred Sveznajućim Allahom, Znalcem svih tajni, i nećemo, inšallah, biti na gubitku, postupajući prema predanju u kojem stoji da je Enes, radijallahu anhu, ispričao: “Neki beduin obratio se Vjerovjesniku, ﷺ: ‘Allahov Poslaniče, kad će se zbiti Sudnji dan?’ ‘Teško tebi! Šta si pripremio za Sudnji dan?!’, upita ga Poslanik. Beduin reče: ‘Nisam pripremio mnogo dobrih djela, ali volim Allaha i Njegova Poslanika.’ Poslanik mu kaza: ‘Bit ćeš na Sudnjem danu s onima koje si volio!’ ‘Odnosi li se to i na nas?’, upitali smo. Resulullah, ﷺ, odgovori: ‘Da, i na vas se to odnosi.’ I taj je dan za nas bio dan velike radosti” (El-Buhari). A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović