Imam pitanje koje me počelo mučiti. Naime, gledala sam seriju o mnogoboštvu i zapitala se kako neki mogu vjerovati u kipove i u ljude i pridavati im osobine Allaha, jer to je nemoguće. Vjernica sam, čuvam se grijeha i radim ono što nam je Allah naredio. Slučajno gledajući tu seriju, pomislila sam: “Jao, jest djevojka lijepa kao božica”. Odmah sam se zapitala, kako je moguće da to kažem. Prepala sam se, jer iako ne pridajem pažnju mnogoboštvu i držim se svoje vjere, ipak me brine to što sam pomislila. Znam da je širk klanjanje kipovima i pripisivanje Allahovih osobina nekom drugom. Misli se ne mogu kontrolirati i čovjek uvijek ima sumnje, naravno, ja ne dam sumnjama da me skrenu s pravog puta.
Ne klanjam se nikom drugom osim Allahu niti sam ikad tvrdila svjesno da ima drugog boga osim Njega, niti bih. Interesuje me jesam li ja počinila širk pomislivši to? Inače, nedavno sam donijela nijjet o stavljanju hidžaba, ali naišla sam na otpor kod roditelja i sad radim na zadobivanju njihovog povjerenja i da oni vide da sam ozbiljna pa da to prihvate. Allah vas nagradio!
Grijeh ne šteti osobi ukoliko je samo pomisao, došaptavanje duše, sve dok se ono što se nalazi u mislima ne izgovori ili ne postupi shodno njemu ili se pak nađe u srcu kao ubjeđenje koje osoba ne smatra odbojnim niti ga mrzi. Mržnja osobe prema tim pomislima, strah i osjećaji odbojnost prema njima, pokazatelj su ispravnosti ubjeđenja i jačine imana.
Jedne prilike neki su ljudi došli Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekli mu: “Zaista mi osjetimo u sebi ono čega se bojimo izgovoriti (zbog njegove velike opasnosti).” „ Zar ste to osjetili?”, upitao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Odgovorili su : “ Da.” Na to im je Poslanik rekao: “ To je jasan iman.“ (Bilježi Muslim) Rekao je imam Nevevi, Allah mu se smilovao: “To što smatraju da je govor o tim pomislima nešto opasno i veliko, ukazuje na očigledan iman. Zaista smatranje opasnim tih pomisli, veliki strah od njih i od njihovog izgovaranja može se naći kod onoga čiji se iman u stvarnosti upotpunio i kod koga su se uklonile sumnje.“
Također, Uzvišeni Allah oprostio je čovjeku ono što mu došaptava njegova duša. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Zaista je Allah oprostio mome ummetu vesvese, ono što im duše njihove došaptavaju , sve dok ne postupe po tome ili to izgovore.“ (Bilježe Buhari i Muslim) Ružne pomisli i došaptavanje duše vrlo je teško ostaviti i ukloniti, a isto tako teško da se bilo koja osoba može u potpunosti sačuvati tih pomisli.
Kada je objavljen 284. ajet sure El-Bekare u kojem je došlo: ”Pokazivali vi ono što je u dušama vašim ili to krili, Allah će vas za to pitati”, to je teško palo Poslanikovim drugovima. Došli su Poslaniku, pali na koljena i rekli: “O Božiji Poslaniče, obavezni smo djelima koja smo u mogućnosti izvršiti: namaz, post, džihad, sadaka. Tebi je objavljen ovaj ajet koji nismo u mogućnosti provesti.” Poslanik je rekao: ”Zar želite reći kao što su rekle ehlu-kitabije prije vas: ‘Čuli smo i nepokorni smo. Naprotiv recite: Čuli smo i pokoravamo se, oprosti nam, Gospodaru naš, Tebi ćemo se vratiti.”’ Tada su ashabi rekli: ”Čuli smo i pokoravamo se, oprosti nam, Gospodaru naš, Tebi ćemo se vratiti“
Kada su pročitali ajet (”Pokazivali vi ono što je u dušama vašim ili to krili, Allah će vas za to pitati”), osjetili su tjeskobu i tada je objavljeno: ”Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: ‘Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih.’ I oni govore: ‘Čujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru naš, Tebi ćemo se vratiti. Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih: u njegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi. Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!” (El-Bekare, 285-286) (Bilježi Muslim)
Vrijedno je napomenuti da se ispravno ubjeđenje, akida i iman uzimaju iz vjerodostojnih izvora i da je neophodno pristupiti oprezno prema izvorima koji krivo prezentiraju akidu. Također, osoba ne smije da se prepušta različitim ružnim pomislima i vesvesama i da razmišlja o njima, već ih treba odbaciti i razmišljati o lijepim stvarima. Ukoliko nadiranje ružnih misli ne prestaje, tada treba zatražiti zaštitu i utočište od Allaha i reći: ”Vjerujem u Allaha i Njegovog Poslanika“.
“ Neće se ljudi prestati zapitivati sve dok se ne kaže: ”Ovo su Allahova stvorenja, pa ko je stvorio Allaha? Pa ko osjeti nešto od toga, neka kaže: ‘Vjerujem u Allaha.‘“ (Bilježi Muslim) Allah najbolje zna!
Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com