Esselamu alejkum!
Pišem ovo i postavljam pitanje potaknuta čitanjem odgovora na slično pitanje…u kojem ste pojasnili da je jako “sevabli” usvojiti/uzeti na skrb dijete a da ono bude svjesno svog porijekla i identiteta. To mi je i ranije bilo jasno ali postavimo stvari realno:
Npr.par nema djece i pojavi se malo dijete koje treba porodicu te taj par odluči pružiti mu ono najbolje što može, uzima ga na skrb/dozvoljeno usvajanje. Dijete raste i u porodici se ponaša slobodno tj kao član porodice jer ga tako i tretiraju…
Kad još malo poraste postaje punoljetni/ odrasli muškarac ili žena,ovisi o spolu… ali to dijete se i dalje ponaša “porodično”!
Postavljam pitanje kako da se ponašaju posvojitelji jer ako je dijete ženskog spola onda posvojitelj ni u kom slučaju nije mahrem tom djetetu i znamo šta sve to povlači sa sobom…ili u drugom slučaju ako je dijete muškog spola onda bi posvojiteljka bila u situaciji da se pokriva i ne osamljuje sa njim vrlo rano u toku njegovog odrastanja….
Znamo da su naše porodice koncipirane tako da se ne živi u velikim kućama sa poslugom i brojnim prostorijama koje odvajaju žene i muškarce ,nego da su to manji stambeni prostori u kojem su svi porodično bliski,pa je jasno da po tom pitanju nemamo baš mnogo izbora za uzeti djecu jetime pod skrb….a isto tako moramo uzeti u obzir da parovi koji su spremni da “usvajaju”, to čine i iz ličnog zadovoljstva i potrebe da brinu o malom biću i osjete toplinu odgoja djeteta u svom “gnijezdu” pa se ne može očekivati da se prema tom djetetu ophode suzdržano u emotivnim izrazima.
Znam da mi je pitanje podugačko ali ako nađete vremena i interesa bila bih sretna kada bih naišla na vaše razmišljanje/odgovor po ovom pitanju. Svakako molim Allaha swta da vas pomogne i podari vam posebnu nagradu za vaš trud i rad na našim pitanjima. Esselamu alejkum i svako dobro.
Adnan
Alejkumusselam!
Tvoje primjedbe, da ako usvojeno dijete bude muško ono nije mahrem posvojiteljki kao ni njenim kćerkama, ako ih ima, a ako je žensko onda posvojitelji njegova muška djeca nisu njoj mahrem, su na mjestu i zaslužuju da se za njih iznađe i ponudi rješenje. Izlaz iz ove situacije se može naći u sljedećem:
Prvo: Da sama posvojiteljka zadoji to usvojeno dijete, svejedno bilo muško ili žensko, čime bi ona njemu postala majka po mlijeku a njen muž otac po mlijeku a njihova djeca braća i sestre po mlijeku. Ovo dojenje treba učiniti u prve dvije godine starosti djeteta i da bude pet dojenja. Pod jednim dojenjem se podrazumijeva da dijete da uzme dojku u svoja usta i doji sve dok ne prestane, pa kada prestane da bi se odmorilo i uzelo vazduha to se broji jednim dojenjem. Što znači da se pet dojenja može ostvariti prilikom samo jednog uzimanja djeteta u naručje radi dojenja. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu mutefekun alejhi: “Zabranjeno je po dojenju ono što je zabranjeno po mlijeku“.
Drugo: Da usvojeno dijete ako je muško da zadoji sestru posvojiteljke ili njenu majku čime bi on postao mahrem posvojiteljki i njenim kćerkama. A ako je usvojeno dijete žensko da zadoji sestre ili majku od posvojitelja čime bi on postao njoj mahrem. Naravno sve ovo treba uraditi pod istim šartovima dojenja koje smo gore spomenuli. Znači, ovo je rješenje ako se dijete usvoji prije nego što napuni dvije godine i ako postoje osobe koje bi ga mogle podojiti.
A ako usvojeno dijete ima više od dvije godine, po nekim učenjacima je dozvoljeno da i ono zadoji osobe koje smo spomenuli radi sticanja statusa mahrema. Oni to dokazuju hadisom kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Aiše, radijallahu anha, da je Salim, oslobođeni rob Ebi Huzejfe, živio sa njegovom porodicom u njegovoj kući, pa je Ebu Huzejfina žena Sehla bint Suhejl pitala Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o Salimu, da je on postao punoljetan i pametan a boravi u njihovoj kući i da ona primjećuje da Ebu Huzejfi nije svejedno zbog toga. Pa joj je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Podoj ga pa ćeš mu biti haram i nestaće ono što osjeća Ebu Huzejfe u svojoj duši “.
Pa kaže Aiša, radijallahu anha, da ga je ona podojila i da je nestalo ono što je Ebu Huzejfe osjećao u svojoj duši. Način dojenja treba da bude, kako pojašnjavju islamski pravnici, tako što će žena svoje mlijeko staviti u neku posudu i dati dotičnoj osobi da popije (znači ne da ona sama podoji), i tako treba uraditi pet puta.
Većina učenjaka smatra da je slučaj Salima, radijallahu anhu, specifičan samo za njega i da predstavlja izuzetak iz općeg pravila da je dojenje samo do dvije godine, te smatraju da nije dozvoljeno raditi po ovom hadisu. S tim da se može prigovoriti ovom stavu da nemaju dokaza sa koji dokazuju da je ovo specifično samo za Salima, radijallahu anhu. Zato je bliže i ispravnije da ko god se nađe u sličnoj situaciji poput Salima, radijallahu anhu, da mu je dozvoljeno da radi po ovom hadisu. A nema sumnje da se stanje usvojene djece potpuno uklapa u stanje Salima, radijallahu anhu, te da je dozvoljeno da se radi po ovom hadisu, a Allah zna najbolje. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com