Sellam alejkum.
Može li žena od muža koji je materijalno sposoban, tj. koji radi ima platu, da traži mjesečni džeparac. Da vas Allah nagradi svakim dobrom.
PITANJE 2: Esselamu alejkum.
Da li možete da pojasnite šerijatski stav po pitanju davanja novca ženi od strane njenog muža. Jer ne radim i u kući sam, brinem se o kući i djeci, a želila bih da nekad mogu kupiti kakvu hediju svojim roditeljima, ili sestrama, ili svojoj djeci, ili da udijelim sadaku.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Ako je tvoj muž u mogućnosti, tj. ima imetka, primanja ili zaradu toliku da ti može izdvajati mjesečno ili godišnje novac koji ti je potreban da zadovoljiš te i slične potrebe, onda je obavezan da ti to i priušti. A ako nije u mogućnosti onda nije obavezan.
Dokazi za to su riječi Uzvišenog: „Neka imućan prema bogatstvu svome troši, a onaj koji je u oskudici – prema tome koliko mu je Allah dao, jer Allah nikoga ne zadužuje više nego što mu je dao; Allah će, sigurno, poslije tegobe, slast dati.” (Et-Talak, 7.) Ajet upućuje da je nefeka (tj. izdržavanje žene) srazmjerna bogatstvu ili siromaštvu muža. A izdržavanje žene se ne ograničava samo na hranu, piće i odjeću, nego obuhvata i druge životne potrebe shodno vremenu, mjestu i životnim okolnostima.
Takođe, kaže Allah, subhanehu ve teala: “’Aširuhunne bilma’ruf” (En-Nisa’ 19), što je u prijevodu značenja: „S njima lijepo živite!”. Učenjaci su naveli mnoge primjere lijepog života, tj. lijepog ophođenja prema ženi, poput: lijepog govora, blagosti, davanja njenih prava, saburanja na njenim propustima, uzimanja i poštivanja njenog mišljenja, podsticanja na dobra djela kao održavanje rodbinskih veza, davanja sadake i slično. Sve ovo je pravo žene kod njenog muža, a njemu je vadžib da se tako ophodi prema njoj jer mu to Uzvišeni Allah naređuje.
A nema sumnje da davanje novca ženi za neke njene lične potrebe, onome ko je to u mogućnosti, ulazi u lijep život i lijepo ophođenje prema ženi.
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Najbolji od vas je onaj koji je najbolji prema svojoj ženi, a ja sam najbolji od vas prema svojim ženama“. Bilježe ga Tirmizi, Ibn Madže i Ibn Hibban, a Albani ga je ocijenio vjerodostojnim.
A dokaz iz Sunneta da je muž dužan, ako je u mogućnosti, da joj priušti taj novac za njene lične potrebe je hadis od Hind, žene Ebu Sufjana, radijallahu anhum.
Kaže Hind, radijallahu anha: “Allahov Poslaniče, Ebu Sufjan je škrt čovjek, ne daje mi onoliko koliko je potrebno meni i mom djetetu osim ako uzmem od njega, a da on ne zna, pa joj reče: “Uzmi onoliko koliko je potrebno tebi i tvom djetetu”. Hadis je mutefekun alejhi.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, joj je dozvolio da uzme onoliko koliko joj je potrebno ne ograničavajući tu potrebu samo na hranu, piće i odjeću. A žena, u slučaju o kojem ovdje govorimo, ima potrebu za novcem mimo onoga što joj treba za hranu, piće i odjeću kako bi imala normalan odnos sa vanjskim svijetom. Pa je tako ovaj hadis dokaz da je muž, ako je u mogućnosti, dužan da joj da novca koliko joj treba za njene lične potrebe.
‘Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com