Esselamu alejkum.
Imam dva pitanja. Prvo, u 74. ajetu sure Furqan, da li se ovo ezvadžina misli na žene ili na supružnike oba roda, muško i žensko.
وَٱلَّذِينَ يَقُولُونَ رَبَّنَا هَبۡ لَنَا مِنۡ أَزۡوَٰجِنَا وَذُرِّيَّٰتِنَا قُرَّةَ أَعۡيُنٖ وَٱجۡعَلۡنَا لِلۡمُتَّقِينَ إِمَامًا
I drugo, u suri Nur, 7, 8 i 9. ajet u slučaju optužbe za blud, u čemu je razlika između “da njega stigne prokletstvo ako laže” a “nju Allahova srdžba” i ima li razlike između ovoga dvoga?
Allah Vas nagradio.
Alejkumusselam.
Kada se tumači ovaj ajet navodi se predaja da to znači da vjernik vidi svoju suprugu i djecu kako su pokorni. Međutim, i s jezičke i šerijatske strane, ispravno je i da muškarci i žene, i neoženjeni i neudate, uče ovu dovu, jer ustvari insan tom dovom dovi i za sebe i za korist cijelog društva.
Drugi dio pitanja:
Učenjaci navode nekoliko razloga zbog čega se za muža vezuje prokletstvo (l'an), a za ženu srdžba (gadab):
1. Muškarac tim činom međusobnog proklinjanja udaljava svoju suprugu od sebe, kao i dijete koje negira da mu pripada, pa imajući u vidu da izraz (l'an) označava udaljavanje od milosti, on se i spominje u pogledu muža. Žena tim činom izaziva srdžbu (gadab) Allaha, svoga muža i svoje porodice, pa se u pogledu nje spominje srdžba.
2. Žene (u to doba) bile su naviknute na korištenje proklinjanja, i to je kod njih bilo uobičajeno, tako da se u pogledu njih koristi srdžba (gadab) kako bi to ostavilo veći uticaj.
3. U osnovi, onaj nad kim se izražava srdžba, zna istinu, ali je negira, pa imajući u vidu da žena koja učini blud, zna da ga je učinila, a to negira, zaslužuje, srdžbu.