Da li osobi koja je na pravome putu može biti iskušenje to što nikada ne sumnja u svoj put i čistotu srca? Kada kažem na pravom putu, mislim da je vjernik, sluša daije i trudi se koliko može. A kada kažem to da nikada ne sumnja u svoj pravi put, mislim na to da je ubjeđen u svoju ispravnost svega samo zato što sluša određen broj učenih.
Podrška: pitajucene@gmail.com
Ako misli na ispravnost onoga u šta vjeruje, onda gledamo da li vjeruje u ono na čemu su bili ashabi ili ne. Ako je tako, onda ne treba da sumnja u ispravnost toga. A ako misli na ispravnost svog vjerovanja, u smislu djela srca i primjene toga u svom životu, tu čovjek uvijek treba biti samokritičan i nastojati biti bolji. Preporučujem knjige Medicina srca i Duhovna dimenzija ibadeta, kao uvod u teoriju djela srca i odgoja duše i kao uvod u praksu onoga u šta vjerujemo, tj kako se to treba manifestovati u nama i oko nas, ali i koliko trebamo imati kritičko mišljenje prema samima sebi i svom ispunjenju srčanih djela koja trebaju proisteći iz naših vjerovanja.
Odgovorio: Prof. Ersan Grahovac