Da li je zabranjeno sjedenje na kaburu?

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, rekao je: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Da čovjek sjedne na žeravicu i da mu ona progori odjeću i oprži ga, bolje mu je nego da sjedne na kabur.”‘
Ebu Mersed el-Ganevi, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio: ‘Nemojte sjedjeti na kaburovima i nemojte prema njima klanjati. ‘
Ukba b. Amir, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘Da hodam po žeravici, ili po sablji ili da šilom zakrpim vlastito stopalo, draže mije nego da hodam po kaburu muslimana; isto je i vršiti fiziološku potrebu na mezatju i na pijaci”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, sjedenje i hodanje po kaburu muslimana zabranjeno je, a postoje hadisi koji upozoravaju na to, posebno navedeni Ehu Hurejrin, radijallahu anhu, hadis. S tim u vezi, Eš-Ševkani veli: “U hadisu je dokaz da je sjedenje na kaburu zabranjeno. Kada je riječ o tome, već smo naveli predanja. Većina učenjaka smatra da je to zabranjeno.”
Drugo, imam Malik u hadiskoj zbirci EI-Muvetta, 1 /233, kaže: “Po nama, sjedenje (čučanje) na kaburu zabranjeno je samo glede onoga ko čučne radi vršenja velike fiziološke potrebe.” Međutim, to je tumačenje neispravno, i islamski učenjaci nisu ga prihvatali. Imam Šafi rekao je: “Prezirem hodanje, sjedenje i naslanjanje na kabur, ali nadam se da postoji širina u mišljenju kada je riječ o čovjeku koji do kabura svoga umrlog ne može doći nikako drukčije nego da gazi po drugim kaburovima, tim prije što se ovdje radi o prijekoj potrebi. Neki islamski autoriteti kažu: ‘Sjedenje na kaburu nije problematično, samo je zabranjeno čučanje radi obavljanja velike fiziološke potrebe.’ To mišljenje ne dijelimo s njima. Hadis je općenitog značenja, i odnosi se kako na čučanje radi potrebe, tako i na sjedenje na kaburu.”
Zatim se imam Šafi pozvao na prethodno navedeni Ehu Hurejrin, radijallahu anhu, hadis. Ibn Hazm kaže: ” … neki učenjaci rekli su da sjedenje na kaburu nije zabranjeno, kazavši da se prijetnja odnosi na onoga ko čučne radi obavljanja fiziološke potrebe. To je, nesumnjivo, pogrešno mišljenje iz sljedećih aspekata: prvo, to je tvrdnja bez dokaza i mijenjanje Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi, a to je velika stvar; drugo, kontekst hadisa to kategorički odbija: Da čotjek sjedne na žeravicu i da mu ona progori odjeću i oprži ga, bolje mu je nego da sjedne na kabur’, i svaki razuman čovjek zacijelo zna da niko, kada želi izvršiti veliku fiziološku potrebu, neće čučnuti u odjeći, drugim riječima, niko, osim umno poremećenog čovjeka, neće izvršiti veliku fiziološku potrebu a da prethodno ne skine odjeću; i, treće, prenosioci ovog predanja nisu prekoračiti značenje sjedenja, i nikada nismo čuli da se u arapskom jeziku za onoga ko sjedne kaže: ‘Sjeo je da obavi veliku fiziološku potrebu.’ Otuda nam je jasno da je njihovo tumačenje pogrešno, i hvala Svevišnjem Allahu.”

____________

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”

Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf