Da li je zabranjeno iskati (tražiti) milostinju, pogotovo ako je čovjek bogat?

Allah, dželle šanuhu, rekao je: ” …i to siromasima koji, zauzeti na Allahovom putu, nemaju vremena da zarađuju, pa onaj ko u to nije upućen misli da su, zbog skromnosti, imućni; poznat ćeš ih po izgledu njihovom, oni proseći ne dodijavaju ljudima. A ono što od imetka drugima date – Allah, sigurno, za to zna.” (El-Bekara, 273) Ibn Omer, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, upozorenje: “Covjek će neprestano prositi od ljudi i na Sudnji će dan doći a na njegovom licu neće biti ni trun mesa.”

Muavija, radijallahu anhu, govorio je da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Nemojte dodijavati proseći. Tako mi Allaha, nijednom čovjeku koji od mene nešto zatraži pa mu nerado dam, neće biti blagoslovljeno ono što dobije od mene. ”

Avf b. Malik el-Ešdžei, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Bilo nas je devet, ili osam, ili sedam, kada smo bili kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, pa nas Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: Zar nećete dati prisegu Allahovom Poslaniku? ‘ Kako smo skoro dali prisegu, odgovorili smo: ‘Allahov Poslaniče, dali smo ti prisegu!’ Ponovio je isto pitanje, a mi smo pružili svoje ruke i rekli: ‘Allahov Poslaniče, na čemu ćemo ti dati prisegu?’ On reče: ‘Dajte mi prisegu da ćete obožavati Allaha i da Mu nećete pripisivati saučesnika, da ćete obavljati pet dnevnzh namaza, da ćete biti pokorni’, tiho dodavši, ‘i da od ljudi mita nećete tražti. ‘ Nakon toga”, nastavlja Avf b. Malik, “viđao sam te ljude: sami dohvate bič ako im ispadne iz ruke, a ni od koga ne zatraže da on to uradi umjesto njih.”

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, govorio je: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Ko od svjjeta bude prosijačio da se obogati, tražio malo ili mnogo, od njih traži žeravicu. “‘

Semura b. Džundub, radijallahu anhu, pripovijedao je da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: ‘Prosjačenjem čovjek grebe svoje lice, osim ako čotjek traži svoje pravo iz državne blagajne, koje mora ostvariti. ”

Imran b. Husajn, radijallahu anhu, prenio je sljedeći Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: “Prosjačenje bogatog čovjeka sramota je koja će se vidjeti na njegovom licu na Sudnjem danu.

Džabir, radijallah u anhu, govorio je da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “‘Zaista mi dođe čovjek i zatraži pa mu dam, te se vrati, a u svom krilu nosi samo vatru. ”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, strogo je zabranjeno bespotrebno prosjačenje, bilo da se čovjek želi obogatiti ili ne. To ima za posljedicu poniženje na ovome, a kaznu na budućem svijetu.

Drugo, kada je riječ o tome kada je čovjeku zabranjeno tražiti od ljudi, islamski učenjaci imaju različite stavove. Neki učenjaci smatraju da je čovjeku zabranjeno prositi ako ima pedeset srebrenjaka, odnosno njihovu protuvrijednost u zlatu. Ovi su učenjaci posegnuti za Ibn Mesudovim, radijallahu anhu, predanjem u kojem stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko prosi od ljudi a ima dovoljno imetka doći će na Sudnji dan izgrebanog lica. ” Neko upita: “Božiji Poslaniče, a koliko mu je dovoljno?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: “Pedeset srebrenjaka ili njihova protuvrijednost u zlatu. ”

Imam Et-Tirmizi zapisao je: “Prema ovom hadisu postupaju neki naši autoriteti. To je mišljenje Es-Sevrija, Ibnul-Mubareka, Ahmeda i Ishaka b. Rahavejha. Kažu: ‘Ako čovjek ima pedeset srebrenjaka, nije mu dopušteno prositi. “‘

Druga skupina učenjaka kaže da je zabranjeno prositi onome ko ima jedno ukijje, a to je, po imamu Maliku, imetak u vrijednosti od četrdeset srebrenjaka. Kao dokaz uzeli su predanje nekog čovjeka iz plemena Benu Esd koji je rekao: “Odsjeo sam s porodicom kod Bekie, pa mi je porodica predložila da idem kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i tražim nešto hrane, te su nabrajali sve potrepštine. Otišao sam kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i zatekao nekog čovjeka kako traži od Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, a on mu govori: Nemam ti šta dati. ‘ Na to se čovjek vratio ljut, govoreći: ‘Allaha mi, ti daješ onome kome hoćeš!’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: Pogledajte, ljuti se na mene što mu nemam šta dati! Ko od vas prosi a ima četrdeset srebrenjaka ili imetka u toj vrijednosti već je bespravno zatražio. ‘ Čovjek iz Benu Esda nastavlja pripovijedati: “Pomislih: mi imamo devu koja vrijedi više od četrdeset srebrenjaka! Vratio sam se ne zatraživši od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Nakon toga, Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, doneseno je pšenice i suhog grožđa, pa je i nama dato, i Svevišnji nam je Allah dao iz Svoga obilja.”

Pa ipak, neki su učenjaci rekli da je onome ko ima dovoljno hrane za ručak i večeru zabranjeno prositi. Kao dokaz uzeli su predanje Sehla b. Hanzale u kojem stoji: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Ko bude prosio, a ima dovoljno traži da ga Vatra prži. ‘ Sehl upita: ‘Allahov Poslaniče, koliko mu je dovoljno?’ ‘Onoliko koliko mu treba za ručak i večeru’, odgovori Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem.”

Neki su učenjaci pokušali usaglasiti navedene hadise i, na osnovu toga, podvojili se u mišljenju. Neki od ovih kažu da je hadis Sehla b. Hanzale derogiran. Drugi su rekli da se Sehlov hadis odnosi na onoga ko ima onoliko hrane koliko mu je dovoljno za jedan dan, i njemu nije dopušteno prositi, ali su rekli da je dopušteno dati zekat čovjeku čiji imetak nije dostigao nisab, makar bio zdrav i mogao zaraditi. A neki su rekli da se navedeni Sehlov, radijallahu anhu, hadis odnosi na onoga ko je sebi osigurao dovoljno hrane za ručak i večeru svaki dan. Rekao sam: neispravno je tvrditi da je posrijedi derogacija, jer ne postoji preovladavajući dokaz kada je o tome riječ. Ove je naoko oprečne hadise lahko usaglasiti. Naime, onome ko sebi osigura dovoljno hrane za ručak i večeru zabranjeno je tražiti milostinju, a onome ko ima nešto, ali mu nije dovoljno jer ima porodicu – dopušteno je dati, ali njemu nije dopušteno tražiti. Ovo je zato jer je islam naredio da se zekat ubire od bogatih i daje siromašnima, a to ukazuje na to da onaj čiji imetak nije dostigao nisab ima pravo na milostinju, a Svevišnji Allah najbolje zna.

Treće, traženje milostinje dopušteno je samo onome ko je prezadužen, čovjeku koji je bankrotirao i čovjeku koga je zadesila velika bijeda. Ovo je na osnovu predanja Kubejse b. el-Meharika el Hilalija, radijallahu anhu, koji je pripovijedao: “Zadužio sam se da bih pomirio neke zavađene muslimane. Otišao sam kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tražeći da mi se u ime toga da od zekata. Rekao mi je: ‘Sačekaj dok se ubere zekat, pa ćemo ti dati. ‘ Zatim mi je rekao: ‘O Kubejsa, traženje zekata dopušteno je samo sjjedećim trima kategorijama ljudi: čovjeku koji se zaduži da bi pomirio zavađene muslimane, ali nakon što vrati dug, nije mu dopušteno tražiti; čovjeku koji bankrotira, ali kada stekne osnovne uvjete za život, nije mu dopušteno tražiti; i čovjeku koga zadesi velika bijeda, kada će tri iskusna i razborita čovjeka iz njegovog naroda to posvjedočiti: ‘Allaha nam, taj i taj bijednik je’, ali kada stekne osnovne uvjete za život, nije mu dopušteno tražiti. O Kubejsa, traženje mimo ovih situacuja jeste uzimanje i jedenje očitog haram-imetka. “‘

____________

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”

Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf