Da li je učenje kratkih ajeta na teraviji namazu u skladu sa hanefijskim mezhebom?

Teravih-namaz je sunnet koji muslimani u kolektivnoj formi prakticiraju od vremena Omera b. El-Hattaba, r.a. Muslimani prvih generacija nisu napuštali noćni namaz u ramazanu osim neposredno pred zoru. Mi muslimani u potonjim stoljećima, u brojnim pitanjima, nismo ni blizu prvih generacija, pa tako ni po pitanju noćnog ili teravih-namaza.

Što se tiče postupka dotičnog imama, on je u koliziji sa hanefijskom pravnom školom. Nije mi poznato da je neko od hanefijskih autoriteta smatrao pohvalnim učenje kratkog ajeta na svakom rekatu teravije. Njihova mišljenja nalaze se u kapitalnim djelima hanefijskog fikha i pozivanje na mezheb biva shodno mišljenjima koja su odabrali ovi učenjaci, ne shodno željama i prohtjevima njihovih sljedbenika.

Da bi ove riječi bile potkrijepljene argumentom, navest ćemo neke izjave hanefijskih pravnika po ovom pitanju:

1. Kaže imam Es-Serhasi (šejhul-islam u hanefijskoj pravnoj školi): “Sunnet je proučiti cijeli Kur’an (hatmu) na teravih-namazu.”
Potom kaže: ”Prenosi Hasan (ibn Muhammed eš-Šejbani, učenik Ebu Hanife) da je Ebu Hanife rekao: ‘Imam treba učiti na svakom rekatu deset ajeta ili približno tome i to je bolje, jer je sunnet proučiti hatmu.’” (Vidjeti : El-Mebsut, 2/146)

Učenje deset ajeta koje spominje imam Ebu Hanife odgovara učenju jedne stranice na svakom rekatu, tako da bi se svake večeri proučio po jedan džuz, što je hatma za trideset dana.
2. Kaže imam Ez-Zejlei: “Sunnet je proučiti hatmu. Teravija u ramazanu ima oko 600 rekata, a broj ajeta je oko 6.000 i nešto. Ako imam bude učio svake večeri oko 10 ajeta, proučit će cijeli Kur’an. Imam na teraviji neće dozvoliti da zbog lijenosti džematlija barem jedanput ne prouči hatmu.” (Vidjeti: Tebjinul-hakaik, 1/179)

3. Imam Ibnul-Humam kaže: “Prenosi Hasan (ibn Muhammed eš-Šejbani, učenik Ebu Hanife) da je Ebu Hanife rekao: “Imam treba učiti na svakom rekatu deset ajeta ili približno tome. Teravija u ramazanu ima oko 600 rekata ili 580, a broj ajeta u Kur’anu je nešto preko 6.000.”

4. U djelu El-Bahrur-raik, 2/74, stoji: “Imam na teravih-namazu neće dopustiti da zbog lijenosti džematlija barem jedanput ne prouči hatmu i završit će 27. noći zbog toga što je to Noć kadra (Lejletul-kadr) i što je veliki broj klanjača u džamijama. Ako, pak, prouči dvije hatme, lijepo je postupio, a najbolje je proučiti hatmu svakih deset dana.”

5. U djelu El-Fetava el-Hindijje, 1/117, stoji: “Sunnet je na teraviji proučiti hatmu jedanput, i to se neće ostavljati zbog lijenosti ljudi. Ako se hatma završi devetnaestog ili dvadeset prvog dana, u narednim noćima će se i dalje klanjati teravija, jer je klanjanje teravije sunnet.”

U ovom smislu govore svi hanefijski učenjaci iz različitih stoljeća, niko od njih nije pohvalio ono što čine pojedinci koji predvode ljude na noćnom namazu. Neki od njih prouče ajet koji se sastoji od tri arapska harfa (elif-lam-mim), potom učine ruku’.

Pored toga, nije propisano na teravih-namazu brzo klanjanje bez upotpunjavanja ruku’a i sedždi, to je oprečno svim hadisima u kojima se opisuje noćni namaz Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Uzvišeni Allah traži od nas smirenost u namazu, ne puko gimnasticiranje koje umara ljude. Namaz, ustvari, predstavlja odmor za vjernika. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je mujezinu Bilalu: “Uči ikamet, o Bilale, odmori nas namazom.” (Ebu Davud)

Pored toga, nije sporno skratiti učenje na teraviji, ali ne na način kojem su pribjegli pojedinci čiji namaz nalikuje na sve osim na ibadet Uzvišenom Stvoritelju.

Na pitanje odgovorio: dr. Safet Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com