Veliki broj onih koji se smatraju pripadnicima i sljedbenicima džemata Et-Teblig, riječi la ilahe illallah tumače kao čišćenje srca od pogrešnih i zabludjelih uvjerenja, te ubacivanje u srce ispravnog uvjerenja vezanog za Allahovo biće. To, po njima, znači čvrsto vjerovati da nema drugog stvoritelja osim Allaha, niti da iko osim Njega istinski opskrbljuje, niti da iko osim Njega istinski vlada i sa svime upravlja … Da li je ovo tumačenje riječi la ilahe illallah ispravno? Ako nije, na koji se način onda ispravno tumače ove riječi?
Ovakvo tumačenje riječi la ilahe illallah nije ispravno, jer se ovakvim tumačenjem ostvaruje samo tevhidur-rububijje, tj. priznavanje da je Uzvišeni Allah istinski Stvoritelj svega i da je On taj koji sa svim istinski upravlja, daje život i smrt itd., a poznato je da samo priznavanje ove vrste tevhida nije dovoljno da osoba uđe u islam. Da je priznavanje ove vrste tevhida bilo dovoljno da se neko smatra muslimanom i da njegov imetak i krv od strane muslimana budu zaštićeni, onda bi se i idolopoklonici Mekke, kojima je poslan Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, smatrali muslimanima. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se u tom slučaju protiv njih ne bi ni borio jer su oni itekako čvrsto vjerovali i u potpunosti priznavali da je samo Uzvišeni Allah taj koji stvara, daje opskrbu i sa svime upravlja. Pored toga, oni samim tim priznanjem nisu ušli u islam, već se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, protiv njih borio, zarobljavao ih i uzimao njihove imetke kao ratni plijen. Ispravno tumačenje riječi la ilahe illallah jeste da nema nijednog božanstva koje istinski zaslužuje da bude obožavano osim Allaha, kao i da su sva božanstva osim Allaha lažna i ništavna. Rekao je Uzvišeni Allah: “To je zato što je Allah neprikosnovena istina, a oni kojima se oni pored Allaha klanjaju, su očita laž, i zato što je Allah Uzvišeni i Veliki.” (El-Hadždž, 62) Muslimani su ovako shvaćali značenje ovih veličanstvenih riječi, i nikako drugačije, a i ne samo muslimani, već su čak i idolopoklonici ove riječi shvatili na način koji smo prethodno spomenuli. Stoga je Uzvišeni Allah o njima, tj. o idolopoklonicima, rekao sljedeće: ”Kada im se govorilo: ‘Samo je Allah Bog’, oni su se oholili, i govorili: ‘Zar da napustimo božanstva naša zbog jednog ludog pjesnika” (Es-Saffat, 35-36). Iz priloženog se sasvim jasno može zaključiti da su mekkanski idolopoklonici bolje shvatali suštinsko značenje riječi la ilahe illallah od onih koji tvrde da se one tumače kao čvrsto uvjerenje u Allahovu egzistenciju i vjerovanje da je On istinski Stvoritelj i Onaj koji opskrbljuje. Ovo je izuzetno važno i osjetljivo pitanje, stoga je obaveza svakome onome ko na ovako pogrešan način tumači riječi la ilahe illallah, da se što prije pokaje Uzvišenom Allahu, te da prihvati ispravno značenje ovih riječi koje je općeprihvaćeno kod muslimana. Ovo značenje koje je ispravno, tj. da riječi la ilahe illallah znače da nema istinskog božanstva koje zaslužuje da se obožava osim Allaha, kao što smo već napomenuli, jedino je ispravno i prihvatljivo značenje, i to je bilo sasvim jasno čak i predislamskim mušricima protiv kojih se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, borio. Zato je obaveza onome ko je postavio ovo pitanje da se vrati istini i da je prihvati, te da razgraniči i shvati da je tevhidur-rububijje jedno, a tevhidul-uluhijj e drugo, i da se nikada ne može upotpuniti niti prihvatiti samo jedna od ove dvije vrste tevhida, već da se bezuvjetno moraju prihvatiti i priznati obje. Na ovu prvu vrstu tevhida, tj. na tevhidur-rububijje upućuju riječi Uzvišenog: “Gospodar tvoj stvara i On je sveznajući” (El-Hidžr, 86), kao i Njegove riječi: “Hvala Allahu, Gospodaru svjetova” (El-Fatiha, l), kao i svi ostali slični ajeti. Što se tiče druge vrste tevhida, tj. tevhidul-uluhijje, na njega upućuju sljedeće riječi Uzvišenog: “Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega – a i meleki i učeni- i da On postupa pravedno. -Nema boga osim Nj ega, Silnog i Mudrog!” (Ali Imran, 18), kao i Njegove riječi: “Samo Tebe obožavamo i od Tebe pomoć tražimo” (El-Fatiha, 4). Zato neka se svi oni koji su pogrešno razumjeli značenje riječi la ilahe illallah pokaju Allahu i neka znaju da niko drugi osim Allaha ne zaslužuje da bude obožavan, niko osim Njega, Jednog i Jedinog, koji nema sudruga. Molim Uzvišenog Allaha da sve nas, kao i svu našu braću, uputi na Pravi put, na Put onih kojima je blagodat Svoju darovao iz reda vjerovjesnika, iskrenih vjernika, šehida i dobrih ljudi.
Iz knjige “ISLAMSKO BUĐENJE”
Autor: Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin
Preuzmi knjigu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Islamsko-Budjenje-pravila-I-Smjernice-El-Usejmin.pdf