Šta kažu učenjaci o otpadnim vodama koje su korištene u kupatilima i nužnicima, odnosno o vodama sa kojima su se pomiješale nečistoće, nakon čega ta voda putem mašina bude pročišćena i odstranjen neugodan miris, a dodavanjem određenih sredstava i miješanjem sa drugom čistom vodom, ta voda biva ponovo vraćena u upotrebu. Da li je dozvoljeno koristiti takvu vodu za uzimanje abdesta i šerijatsko kupanje?
Ovom pitanju je studiozno pristupila institucija sabora velikih učenjaka ”Medžlis hejeti kibaril-ulema” u Saudijskoj Arabiji, po kojem su donijeli sljedeću odluku: ”Na osnovu onoga što su kazali islamski učenjaci, nečista voda u velikoj količini može postati čista ukoliko nestane tragova nečistoće samih po sebi, ili to bude dodavanjem čiste vode u nju, ili nestane nečistoće zbog dugog stajanja vode, ili kao rezultat djelovanja sunca ili vjetrova, ili nečega sličnog, jer je nestao razlog zbog kojeg se voda smatrala nečistom.
Također, nečista voda može postati čista na više načina, a današnje savremeno čišćenje i prečišćavanje vode smatra se jednim od najboljih načina čišćenja vode, zbog izuzetno velikog broja postupaka koji se primjenjuju u prečišćavanju vode, kao što to potvrđuju stručnjaci iz te oblasti, toliko da u to ne postoji nikakva sumnja.
Ova institucija smatra da voda postaje čista nakon potpunog čišćenja, tako da se vrati u prvobitno stanje, tako da se ne primijete znaci nečistoće u okusu, boji niti u mirisu, i dozvoljeno je takvu vodu koristiti u svrhe odstranjivanja pravnih i stvarnih nečistoća nakon čega oprana stvar postaje čista, kao što je dozvoljeno piti spomenutu vodu, pod uvjetom da pijenje – konzumiranje te vode ne prouzrokuje nikakvu štetu, a ako je konzumiranje te vode štetno, to će biti zabranjeno, zbog štete koja proizilazi iz toga, a ne zbog nečistoće.
Ova institucija savjetuje da se ova voda ne koristi u svrhu pijenja sve dok je to u čovjekovoj mogućnosti, iz zdravstvene predostrožnosti, izbjegavajući štete, udaljavajući se od onoga što ne prija zdravoj ljudskoj prirodi.
(Fetve Stalne komisije: fetva broj 2468; 5 tom, str. 96)