Da li je dopušteno se šaliti sa razvodom braka?

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ” U sljedećim  trima stvarima šala ima status
zbilje: u sklapanju braka, razvodu i vraćanju puštene žene. ”128

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, nije se dopušteno igrati i šaliti razvodom braka; ako se razvod braka dadne u šali, on je mjerodavan. El-Begavi u djelu .Šerhus-sunna, 9/220, kaže: “Učenjaci su jednoglasni u mišljenju da se razvod braka izrečen u šali uzima u obzir. Ukoliko razuman čovjek nedvosmisleno rekne da je pustio svoju ženu, neće mu koristiti pravdanje da se zabavljao i šalio, jer kad bi se ta isprika prihvatila od njega, obesnažiti bi se islamski propisi. Naime, ko se oženi ili ko pusti ženu ili ko oslobodi roba uvijek mogao kazati: ‘Šalio sam se’; to bi bilo očito igranje s Allahovim propisima. Dakle, ako se neko našali u pogledu triju stvari spomenutih u hadisu, njegove će se riječi uzeti u obzir. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, izdvojio je sklapanje braka, razvod i vraćanje žene upravo zato da ukaže na to da se nije igrati s brakom. A Allah najbolje zna.” Ibn Kajjim el-Dževzijja, u djelu Zadul-mead, 5/204, ističe: “Ako obveznik u šali pusti ženu, odnosno ako u šali prihvati bračnu ponudu, odnosno ako u šali vrati ženu koju je pustio, snosi pravne posljedice. U vezi s tim, riječi koje čovjek izgovori u šali uzimaju se u obzir, za razliku od riječi koje izgovori dok spava ili iz zaborava ili u ludilu ili pod prisilom. Razlika je u tome što onaj koji se šali, s namjerom izgovara određene riječi, ali ne želi snositi posljedice istih tih riječi. Ako izgovori riječi koje povlače posljedice, obveznik ne može izbjeći posljedice; tako je Mudri Zakonodavac odredio, a čovjek s time nema ništa. Mjerodavno je to da čovjek pri punoj svjesti odluči i provede u djelo (u šali ili zbilji), a kad to učini, snosi posljedice. Spavač, onaj koji se nalazi u bunilu, luđak, pijan čovjek i umnobolnik ne snose posljedice za svoje riječi jer ih nisu izgovorili s namjerom koja se uzima u obzir i jer nisu obveznici. Njihove riječi nisu ponoznačne, kao što nisu punoznačne riječi djece koja ne razumiju njihovo značenje.”

Drugo, neki učenjaci smatraju da razvod braka izrečen u šali nije mjerodavan, a dokaz su im Allahove riječi: “A ako odluče da se rastave … ” (El-Bekara, 227). A ovaj ajet ne ide u prilog njihovom mišljenju. Eš-Ševkani u djelu Nejlul-evtar, 7/21, kaže: “Hadis jasno upućuje da je sklapanje braka u šali, rastava braka u šali, vraćanje puštene žene u šali i oslobađanje roba u šali, mjerodavno i da obveznik snosi posljedice svojih riječi. Kada je riječ o rastavi braka u šali, neki šafijski, hanefijski i drugi pravnici (Ahmed i Malik imaju sasvim oprečan stav) kažu da riječi koje nedvosmisleno ukazuju na razvod braka, a koje su izgovorene u šali, moraju biti izrečene s namjerom da se pusti žena. Ovo je mišljenje i imama: Es-Sadika, El-Bakira i En-Nasira. Svoj stav dokazuju ajetom: ‘A ako odluče da se rastave … ” (El-Bekara, 227). Kažu: ‘Ajet jasno ukazuje da se u obzir uzima odluka, a onaj koji u šali dadne razvod braka, taj nije odlučio da se rastavi od žene.’ Neki učenjaci odbili su ovo dokazivanje usklađivanjem 227. ajeta sure El-Bekara i hadisa koji se bavi ovom temom, pa su rekli da je odluka o rastavi braka mjerodavna ako čovjek svojoj ženi uputi dvosmislene riječi, a da, s druge strane, odluka nije mjerodavna ako joj uputi nedvosmislene riječi kojima se od nje razvodi. Dokazivanje 227. ajetom sure El-Bekara da rastava braka u šali, nije mjerodavna u osnovi je neispravno i nema potrebe za usklađivanjem ovog ajeta i hadisa. Naime, ovaj je ajet objavljen povodom onih koji se zakunu da se neće približavati svojim ženama.”

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf