Da li je čovjeku dozvoljeno predvoditi džemat koji ga mrzi?

Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tri osobe nemaju koristi od svog namaza: odbjegli rob sve dok se ne vrati svom gospodaru, žena koja legne, a čovjek je srdit na nju i imam koji predvodi džemat, a on ga prezire.” (Hadis je zabilježio Tirmizi). Šejhu El-Albani je ocijenio hadis slabim u “Daifu-l-džamiis-sagiri ve zijadetuhu”, 383. Kaže šejh Muhammed bin Salih el-Usejmin: “Ovaj hadis je slab, a da je vjerodostojan mogao bi se uzeti kao dokaz da je namaz pomenutih osoba neispravan. Spominje Ibn-Muflih u “En-Nuketu ale-l-muharreri”, da postupak za kojeg je došla zabrana u slabom hadisu, ima karakter mekruha – pokuđenog, pod uvjetom da taj hadis nije izrazito slab.” (“EŠ-Šerhu-l-mumtiu ala zadi-l-mustaknei”, 4/252). Iz govora šejha Ibn-Usejmina može se zaključiti da je čovjeku mekruh – pokuđeno, predvoditi džemat koji ga mrzi. Kao argument u takvom zaključku može nam poslužiti i činjenica da je jedan od najvećih ciljeva šerijata jedinstvo i međusobno zbližavanje muslimana. Allah najbolje zna.
Dipl. isl. pravnik – Semir Imamović – islambih.org 2000.-2001. god.

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com