Da li je čovjek stvoren od sjemene tečnosti ili od prašine?

ČOVJEK JE STVOREN I OD PRAŠINE I OD KAPI SJEMENA
Časni Kur'an na u nekoliko ajeta obavještava da je čovjek stvoren od male količine sjemena:
“Zar (čovjek} nije bio kap sjemena koja se ubaci…” (El-Kijame, 37)
Kur'an, također, na nekoliko mjesta kaže da je čovjek stvoren od prašine (zemlje). Sljedeći ajet upućuje na ljudsko porijeklo: “O ljudi, kako možete sumnjati u oživljenje, – pa, Mi vas stvaramo od zemlje…” (El-Hadždž, 5)

Mi danas znamo da se svi elementi koji se nalaze u tlu, također, nalaze i u ljudskom organizmu, u različitim proporcijama. Ovo je naučno objašnjenje kur'anskog stava da je čovjek stvoren od prašine. U nekim ajetima, Kur'an kaže da je čovjek stvoren od sperme, a u drugima da je čovjek stvoren od zemlje. Ovo nije kontradikcija. Kontradiktorni su potpuno stavovi različiti koji se nikako ne mogu zajedno uklopiti, niti istovremeno biti istiniti.

ČOVJEK JE STVOREN OD ZEMLJE
Na nekim mjestima u Kur'anu stoji, čak, i da je čovjek stvoren od vode! “On od vode stvara ljude…” (El-Furkan, 54)
Nauka je potvrdila sva tri stava: čovjek je stvoren od kapi sjemena, od zemlje, ali i od vode.

NIJE KONTRADIKCIJA, VEĆ KONTRADISTINKCIJA
Da bi neko skuhao čaj, potrebna mu je voda. Osim toga, treba mu i kesica čaja. Ove dvije tvrdnje nisu kontradiktorne, jer su i voda i kesica čaja neophodne. Pored ova dva sastojka čaja, nekome je potreban i šećer, da zasladi. Po istoj logici, ni Kur'an ne protivrječi samom sebi kada kaže da su ljudi stvoreni od sjemena, zemlje i vode. To nije kontradikcija, već kontradistinkcija. Kontradistinkcija znači govoriti o dvije različite stvari, ali u istom kontekstu i bez konflikta u značenju. Na primjer, kada kažem za nekog čovjeka da je častan i istinoljubiv lažov, to bi bila kontradikcija. Međutim, ako za istog čovjeka kažem da je dobar, pažljiv, samilostan i istinoljubiv lažov, to je kontradikcija. Ali, ako za njega kažem da je dobar, častan i
istinoljubiv, to je kontradistinkcija.

_________

Iz knjige “ODGOVORI NA ZABLUDE O ISLAMU 2.dio”
Autor: Dr.Zakir Naik