Čovjek može pustiti isključivo vlastitu ženu?

Amr b. Šuajb prenosi od svoga oca, a on od svoga oca da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom kazao: “Pustiti se može isključivo vlastita žena, osloboditi se može samo vlastiti rob, prodati se može samo ono što se posjeduje i mora se ispuniti samo onaj zavjet koji je  u čovjekovoj mogućnosti. “123

Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, prenosi sljedeći hadis: ” Čovjek može pustiti isključivo svoju ženu i može osloboditi isključivo svog roba. “124

Tu su i hadisi od sljedećih ashaba: Alije b. Ebu Taliba, El-Misvera b. Mahreme, Aiše, Muaza b. Džebela, lbn Abbasa i Ibn Omera, radijallahu anhum, kao i predanje koje prenosi Ebu Bekr b. Muhammed b. Hazma od svoga oca Muhammeda, a ovaj, opet, od svoga oca Hazma.

Propisi u vezi s poglavljem :

Prvo, čovjek ne može pustiti tuđu suprugu. Imam El-Begavi u djelu Šerhus-sunna, 9/199, kaže: “Učenjaci su jednoglasni u mišljenju da je izgovorio besmislicu onaj ko pusti ženu prije nego što sklopi brak s njom, odnosno onaj ko oslobodi roba prije nego što isti taj rob bude u njegovom vlasništvu.”

Drugo, učenjaci sc, međutim, razilaze o pitanju uslovnog puštanja žene s kojom čovjek još nije stupio u brak, tj . da naprimjer rekne: “Kada se oženim tom i tom ženom, puštena je”, ili da izjavi: “Ako se oženim iz tog i tog grada, puštena je žena kojom se oženim.” Većina ashaba, tabiina i generacije poslije njih na stanovištu je da se takav uslovni brak ne uzima u obzir. Imam Et-Tirmizi, 3/486, kaže: “Većina učenjaka iz generacije ashaba i drugi islamski autoriteti smatraju da se ovaj uslovni razvod braka ne ubraja ni u šta.” I to je ispravno mišljenje. Hafiz lbn Hadžer, 9/386, zapisao je sljedeće: ” … stoga predanja prenesena od ashaba i tabiina ukazuju na to da većina njih smatra da puštanje žene prije sklapanja braka s njom i oslobađanje roba prije njegova prelaska u vlasništvo nema nikakvu pravnu posljedicu ( … ) Neki neistomišljenici protumačili su ova predanja rekavši: ‘Uslovni razvod braka i oslobođenje roba nemaju pravnu posljedicu prije braka, odnosno prije prelaska roba u čovjekov posjed, ali izjava o uslovnom razvodu i oslobođenju roba imaju pravnu posljedicu nakon sklapanja braka, odnosno nakon prelaska roba u čovjekovo vlasništvo.’   Ako bismo prihvatili ovo njihovo tumačenje, onda navedena predanja ne bi imala značenje. A ako ih razumijemo prema njihovom vanjskom značenju, tada su punoznačna: obavještavaju nas da nema pravnih posljedica nakon sklapanja bračnog ugovora, odnosno nakon prelaska roba u čovjekovo vlasništvo. I ovo ide u prilog našem mišljenju da navedena predanja treba doslovno shvatiti. A Allah najbolje zna.” Eš-Ševkani je u djelu Nejlul-evtar, 7/28, rekao: “Zaista ne postoji potreba za ovakvim analiziranjem ovog pitanja … Treba samo kazati da puštanje žene prije nego što se s njom stupi u brak nije ispravno ni u kojem slučaju.”

Treće, neki učenjaci smatraju da se navedeni hadisi odnose na čovjeka koji želi uslovno pustiti tuđu ženu, pa rekne: “Žena tog i tog čovjeka puštena je!” A očito je da je ovo njihovo mišljenje daleko od istine, a Allah najbolje zna.

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua’tul-menahiš-šeri’jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf