Es Selamu Alejkum Šejh, Allah da vas nagradi
Moje pitanje je vezano za neke od običaja kod našeg naroda prilikom smrti, kao što je oglašavanje smrti dotične osobe putem ozvučenja sa džamija?
Plaćanje tom prilikom islamskoj zajednici (kupanje mejta, kopanje kabura, ćefine, umrlice i slično) i plaćanje članarine za sve godine unazad za koje se nije plaćala članarina?
Izražavanje saučešća tom prilikom riječima ‘glava da ti je zdravo’ i uzvraćanje ‘da su braca i prijatelji’ ‘jestel tvrđi’ i slični izrazi koji se koriste kod našeg naroda?
Odlazak kod porodice umrloga kako bi im se iskazalo saučešće spomenutim riječima i to vraćanje 2 ili tri dana uzastopno?
Čekanje sa ukopom mejita, da neko od bližnih dodje iz inostranstva?
Odlazak porodici umrloga nakon ukopa ‘od hajtara’?
I mnogo stvari i situacija vezanih za ovu priliku koje se razlikuju od mjesta do mjesta…
Pa da nam šejh objasni status ovih običaja i da li raditi po njima, i s druge strane kako su se ponašali Poslanik alejhi selam i ashabi u ovakvim prilikama?
Allah da vas nagradi i dadne bereketa u ovom projektu…AMIN!!!
Bismillahir-rahmanir-rahim
S obzirom da je pitanje opširno, odgovor će biti još opširniji, i zato ću ga podijeliti u tri dijela:
Prvi dio: Šerijatski propisi vezani za umrle i kaburove.
Drugi dio: Greške kod naših muslimana vezane za umrle.
Treći dio: Greške kod naših muslimana vezane za kaburove.
Odgovor na prvi dio:
Šerijatski propisi vezani za umrle i kaburove.
Šerijatski propisi vezani za umrle.
Uzvišeni Allah ljudima je ukazao posebnu čast i stvorio ih radi velikog cilja, a on je obožavanje Allaha, jedinog istinskog boga koji zaslužuje da se obožava.
Potom je blagodat prema njima upotpunio šaljući im poslanike i objavljujući knjige, kako bi ostvarili taj uzvišeni cilj i kako bi imali sretan život i na ovome i na Onome svijetu.
Kao što je ukazao Svoju brigu i pažnju prema čovjeku dok je živ, kako bi upotpunio svoje vjerovanje, Zakonodavac mu je tako isto ukazao pažnju nakon što preseli sa ovog svijeta, ukazujući mu na ono što će mu tada biti od koristi.
Islam je svoju pažnju ukazao umrlome prije smrti, još dok je čovjek bolestan, podsjećajući ljude na posjetu bolesnika, kako bi se on sjetio traženja oprosta i pokajanja, i kako bi iz toga uzeli pouku.
A o vrijednosti posjete bolesniku, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Kada musliman ode u obilazak bolesnog brata muslimana, on je u dženetskoj harfi, sve dok se ne vrati.” „Šta je to dženetska harfa?“ – upita neko, a Poslanik odgovori: “Otrgnuto dženetsko voće!” Bilježi ga Muslim, br. 41, str. 1117.
Još jedno od prava bolesnika koji je na samrti jeste telkin, tj. da ga podsjećamo na izgovaranje riječi La ilahe illallah prije smrti.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „Podstičite one koji su na samrti da izgovore: La ilahe illallah. / Nema istinskog boga, osim Allaha.” Bilježi ga Muslim, br. 1, str. 369.
Nakon što čovjek umre, sunnet mu je zatvoriti oči, prekriti cijelo tijelo, ne prizivati ništa osim dobra i upućivati dovu za njega.
Allahov Poalanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Kada ste prisutni kod bolesnog ili umrlog, govorite samo dobro, jer meleki aminaju na sve što kažete!” Bilježi ga Muslim, br. 6, str. 370.
Porodica umrloga je obavezna da bude strpljiva i zadovoljna Allahovom odredbom. Nije dozvoljeno veoma glasno plakanje, vikanje, udaranje po licu i cijepanje odjeće, jer to su djela iz predislamskog perioda kojima se oponašaju nevjernici.
Zatim se umrli okupa i što prije spremi za ukop, umota se u bijele ćefine, okupa tri, pet ili više puta.
Nakon gasuljenja mejita i oblačenja ćefina klanja se dženaza kao vid počasti umrlome i njegovoj porodici, te se dovi za njega i traži oprost.
Sunnet je da se požuri sa dženazom, a ashabi su ubrzano hodali (lagano trčali) prilikom nošenja mejita.
Kada bi završio sa zagrtanjem, Poslanik bi sa ashabima ostao kod kabura, i molio bi Allaha da učvrsti umrlog prilikom ispitivanja, i preporučivao je ashabima da tako uče dove.
Nakon što se ukopa umrli i prouči dova za njegovu ustrajnost, odlazi se kućama.
Šerijatski propisi vezani za kaburove.
Što se tiče propisa vezanih za kaburove, moramo znati da na kaburove nije dozvoljeno ništa graditi, nego je praksa Poslanika bila da se poravnaju, kako gradnja na njima ne bi bila uzrokom njihovog veličanja i obavljanja ibadeta kod njih, kao što je to bio slučaj sa Nuhovim narodom, a i sa drugim narodima.
Ibnul-Kajjim veli: „U praksi Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije bilo da uzdiže kabur niti da gradi nešto na njemu, bilo to glinom, kamenom ili nečim drugim.
U praksi Allahovog Poslanika jeste da kabur bude poravnat sa zemljom, a zabranio je i krečenje kabura i da se na njemu nešto gradi ili piše.“ Zadul-me'ad, 1/504-505.
Kao što je Poslanik zabranio gradnju na kaburu, također je zabranio da se od kaburova prave džamije tako što će se obavljati određeni ibadeti kod njih, i da se na njima pale svijeće, te da se uzimaju kao mjesto posebnog svetkovanja / praznika.
Od propisa vezanih za kaburove jeste da se oni posjećuju bez posebnog poduzimanja putovanja, s ciljem da se uzme pouka, da se podsjeti i pripremi na smrt, te da se prouči dova za umrle i zatraži oprost za njih.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: “Bio sam vam zabranio posjećivanje kaburova (mezarluka), ali od sada ih posjećujte.” Bilježi ga Muslim, br. 37, str. 879.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem posjećivao je kaburove svojih ashaba da bi Allaha molio za njihovu milost i oprost, i to je sunnet prilikom posjete kaburu. A naredio je, prilikom posjete kaburu, da se kaže (bez dizanja ruku): ‘Neka je Božiji mir i spas na vas, o vjernici i muslimani, stanovnici ovih kuća, mi ćemo vam se pridružiti, neka Allah oprosti nama i vama.’ Bilježi ga Muslim, br. 104, str. 391.
Šerijatska posjeta kaburu ne podrazumijeva potrebu živog za umrlim, niti potrebu da se od umrlog nešto traži (moli), niti da se Allahu umiljava (zagovara) preko umrlog, nego tom posjetom živi čini korist umrlome (tražeći od Allaha oprost za njega).
Napomena: Sve troškove i organizaciju dženaze snosi porodica umrlog, s obzirom da kod nas vlada ogromno neznanje, islamska zajednica je preuzela odgovornost za to, zbog toga ispravno je plaćanje islamskoj zajednici kupanje mejta, kopanje kabura, ćefine, daske i umrlice.
Dok plaćanje članarine za sve godine unazad za koje se nije plaćala članarina nije ispravno (u osnovi plaćanje članarine IZ-eu nije ispravno).
U nekim mezarlucima plaća se i kabur (plac), to je neispravno, jer svi mezarluci (ili većina) su vakuf, a vakuf se ne prodaje, to je poklon svim muslimanima.
Čekanje sa ukopom mejita, da neko od bližnih dođe iz inostranstva nije ispravno.
Odlazak porodici umrloga nakon ukopa nije ispravno.
Doktor i naš šejh Safet Kuduzović napisao je djelo pod nazivom Pravni propisi dženaze namaza (to je najbolje djelo koje je napisano na bosanskom jeziku koje obrađuje ovu tematiku). Autor je u ovoj knjizi pojasnio propise vezane za dženazu, a koji su u skladu sa uputstvima i praksom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te je na taj način iznio argumente onima koji se suprotstavljaju tim propisima. Na kraju knjige dr. Safet spomenuo je 69 grešaka vezanih za umrle i kaburove, a koje su prisutne kod nekih bosansko-hercegovačkih muslimana. Ko želi da svoje znanje vezano za propise o umrlima i kaburovima neka obavezno nabavi ovu knjigu. Posle ove knjige niko nema opravdanje za neznanje, greške i novotarije koje radi po ovom pitanju.
A Allah najbolje zna.
Mr. Jakub Alagić
Preuzeto sa whatsapp grupe Delil Akida
https://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG
Odgovor na drugi dio:
Spomenuću najbitnije greške.
Prvo: *Među prvim stvarima koje se rade kada neko umre jeste obavještavanje o njegovoj smrti putem razglasa preko munare, obavještavaju da je taj i taj (po imenu) preselio na Onaj svijet. Potom se preko razglasa pusti već snimljeno učenje.*
Ovo oglašavanje smrti kod ljudi naziva se salla i ona se ponavlja nekoliko puta, a zatim se donese salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Međutim, ovakav način oglašavanja nečije smrti sa razglasa munare liči džahilijetskom vidu razglašavanja koji se zove en'naj i zbog toga je u islamu zabranjen.
Ibn Hadžer prenosi od Ibnul-Arebija da obavijest o smrti može imati tri stanja:
Prvo: Razglašavanje porodici, prijateljima i dobrim ljudima. Ovo je sunnet.
Drugo: Pozivi na svečanost radi hvalisanja. Ovo je pokuđeno.
Treće: Javno razglašavanje, ili poput naricanja i sl. To je zabranjeno.“ Fethul-Bari, 3/117.
*Ovaj treći način zabranjen je kod islamskih učenjaka i smatra se džahilijetskim vidom razglašavanja. To je slično onome što se praktikuje sa munara bosansko-hercegovačkih džamija.*
Drugo: *Okupljanje učača Kur'ana u kući umrlog neposredno nakon njegove smrti. To čine s ciljem poklanjanja sevapa od tog učenja umrlome. Ovo učenje završava se zikrom, kod nas poznatijim kao tevhid. Potom ukućani onima koji su sudjelovali tevhidu podijele nešto od hrane ili pića.*
Unajmljivanje učača (imama) koji će sevape tog učenja pokloniti umrlome nema nikakvo uporište u islamu. Ovakva praksa učenja Kur'ana zabranjena je po sva četiri mezheba. A ono što tada nije bio dio vjere, ni danas ne može biti dio nje.
Od ovakvog učenja Kur'ana umrli nema nikakve koristi, jedinu korist (lažnu) ima imam koji naplati svoje učenje Kur'ana. Isti je slučaj i sa zikrom zvani ‘tevhid’.
Ibn Tejmijje veli: „Učenje Kur'ana pred dušu rahmetlije nakon njegove smrti je novotarija.“ El-ihtijaratul-fikhijje, str. 447. Pogledati: El-Fetaval-Kubra, 5/363.
Hanefijski učenjak imam Ibn Ebil-Izz pojašnjava zašto nije dozvoljeno unajmljivanje ljudi za učenje Kur'ana i zbog čega sevapi od takvog učenja umrlom ne stižu.
On veli: „Unajmljivanje ljudi za učenje Kur'ana i predavanje sevapa mrtvima nije činio nijedan ispravni prethodnik niti je to naredio i dao olakšice ijedan imam u islamu. Unajmljivanje za učenje Kur'ana nije dozvoljeno, bez razilaženja među učenjacima…
Nagrada ne dolazi do mrtvog, osim ukoliko se djelo uradi u ime Allaha. Ovakav postupak nije iskreni i čisti ibadet, pa neće ni imati sevapa koje bi podario mrtvom.“ Šerhul-akidetit-tahavijjeh, 2/672.
Treće: *Još jedan od propisa vezanih za umrloga koji nema osnove u islamu jeste zikr prilikom kupanja umrlog. Tom prilikom onaj ko gasuli umrloga uči zikr posebno namijenjen za svaki dio tijela koji gasuli, a nakon kupanja prouči posebnu dovu.*
Nema sumnje da je ova dova uvedena novotarija koja nema svoje uporište u šerijatskim argumentima, niti je preneseno da je neko od ashaba niti prvih generacija muslimana ovako postupao sa svojim umrlima.
Četvrto: *Još jedno od djela koje se praktikuje među muslimanima, a što nije bila praksa Poslanika, jeste učenje posebno određenih kur'anskih sura i odlomaka nakon ukopa na način da se učači okupe oko kabura i svaki od njih uči već ranije predviđeni odlomak. Jedan uči početak sure El-Bekare, drugi uči posljednja dva ajeta ove sure, treći uči suru Ihlas tri puta, zatim suru Felek i Nas. Nekada se dodaje učenje i drugih sura i odlomaka u zavisnosti od podneblja i običaja. Zatim svaki učač uzima naknadu za svoje učenje.*
Nema sumnje da je ovo uvedena novotarija koja nema svoje uporište u šerijatskim argumentima, ali nije to bitno, bitno je da su učači uzeli koji dinar.
Peto: *Još jedno od djela koje se praktikuje među muslimanima, a što nije bila praksa Poslanika, jeste učenje talkina.*
Nakon ukopa ljudi se raziđu, a imam sjeda kod glave umrloga i doziva ga njegovim imenom, te ga podučava odgovorima koje će kazati dvojici meleka kada mu budu postavljali pitanja.
Ovaj čin kod ljudi je poznat kao talkin, a on glasi: „O ti, sine toga i toga! (tri puta) Sjeti se zavjeta koji si Allahu dao: da nema istinskog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik, da su Džennet i Vatra istina i da će doći Sudnji dan, u to sumnje nema.“ Hadži hafiz Smail Fazlić, Zbirka dova, str. 32.
Na nekim mjestima imam zapiše na papiru dovu zvanu ahdnama, dova koja se stavlja pored glave umrloga prije nego se ukopa.
Učenje Kur'ana poslije ukopa, talkin, zatim dova ahdnama – sve je to novotarija i nema uporište u kur'ansko-hadiskim tekstovima.
Talkin nakon ukopa i ostavljanje papira na kome se nešto zapiše sa umrlim u kabur, pored toga što nema osnove u islamu, nije u skladu ni sa zdravim razumom.
Kako umrli može zapamtiti riječi talkina, ako je napustio ovaj svijet, izgubio razum, postao prekriven zemljom i nalazi se u stanju kakvo samo Allah zna?
Isto tako, da li može mejit u takvom stanju uzeti dovu ahdnamu pročitati je i tako odgovoriti na postavljena pitanja?
Da li imalo ima zdravog razuma onaj ko u ovo vjeruje i ko uči talkin, i piše dovu zvanu ahdnama i ostavlja je kod mejita!
Imami koji to rade da li su to normalni ljudi.
*Kada se ostavi praksa Poslanika, na njeno mjesto dolaze stvari koje nemaju osnove u vjeri i tako nastaju novotarije, za koje će čovjek, ako na njima umre, na Sudnjem danu odgovarati.*
Šesto: *Treba spomenuti i situaciju gdje rodbina umrloga dugo vremena nosi crninu povodom žalosti, ne prisustvuju određenim slavljima, ne gledaju televiziju niti slušaju muziku. Neslušanje muzike nije iz razloga što je smatraju zabranjenom, nju smatraju dozvoljenom, ali je ostave samo zbog tuge i žalosti u kojoj se nalaze. Dok neke žene pokrivaju kosu kao da su privržene vjeri i pod hidžabom.*
Sve su ovo običaji koje praktikuju kršćani, koji nose crnu odjeću jednu ili tri godine, ispoljavajući tako tugu i žalost.
Oponašanje nevjernika ni u kom slučaju nije dozvoljeno jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko oponaša jedan narod, on mu i pripada.“ Bilježi ga Ebu Davud, br. 4031, str. 721.
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, umrlo je šestero djece i bio je tužan, a ništa u svome životu nije promijenio niti je crninu oblačio.
Ovo su samo neki običaji i propisi vezani za umrle kod muslimana na našim prostorima, a koji se suprotstavljaju praksi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i svi ti običaju su novotarija zbog nepostojanja argumenata koji ih potvrđuju.
A Allah najbolje zna.
*Mr. Jakub Alagić*
Preuzeto sa whatsapp grupe Delil Akida
https://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG
Odgovor na treći dio:
Greške vezane za kaburove kod naših muslimana.
Spomenuću najbitnije greške:
Prvo: Jedna od najčešćih i najvažnijih grešaka u propisima vezanim za kaburove kod muslimana na našim prostorima jeste uzdizanje kaburova (gradnja na kaburovima) i pisanje na njima, što je postala, nažalost, neizostavna praksa i smatra se lijepim običajem kod većine muslimana.
Pažnja o kaburovima i gradnja na njima je dio porodične kulture i ako bi neko zakasnio sa izgradnjom nišana, na tu bi se porodicu gledalo sa manje poštovanja. Zbog toga neke porodice troše velike svote novca za izgradnju na kaburu svoga umrloga, što nekada pređe i cifru od 5000 maraka.
Islam je strogo zabranio gradnju na kaburovima, pisanje i postavljanje slika na njima, jer ovakav vid iskazivanja počasti prema umrlima može biti uzrokom širka, a i vid je oponašanja nevjernika, a oboje je strogo zabranjeno.
Džabir, radijallahu anhu, kazuje: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je ukrašavanje kaburova, sjedenje i zidanje na njima.” Bilježi ga Muslim, br. 94, str. 388.
Muslim prenosi od Ebu Hajjadža Esedija da mu je Alija kazao: „Zar nećeš da te obavijestim o onome što mi je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio: ‘Ne ostavi ni jednog kipa a da ga ne uništiš, niti ijedan izdignut mezar, a da ga ne poravnaš.'“ Bilježi ga Muslim, br. 93, str. 388.
Da je Alija radijallahu anhu živ sve bi nam kaburove porušio, a neki među nama bi to nazvali vandalizmom.
Muavija radijallahu anhu veli: „Sunnet je da se kaburovi poravnaju. Praksa jevreja i kršćana je da ih podižu, pa ih nemojte oponašati.“ Bilježi ga Taberani u El-Mu'džemul-kebiru, 19/352. Pogledati: Iktidaus-siratil-mustekim, 1/387.
Drugo: Još jedna praksa koja se ustabilila kod nas jeste novotarski način posjete kaburistanima, u smislu da se odredi poseban dan za tu posjetu, kao npr. drugi dan Ramazanskog bajrama.
Tada se ljudi okupljaju oko svoga imama i sa njim odlaze na mezarje, gdje podižu ruke i uče Fatihu i Jasin, te sevape tog učenja predaju pred dušu umrlih koji su ukopani u tom mezarju, (tako smo dane radosti i veselja pretvorili u dane tuge i žalisti).
U ovom slučaju urađene su dvije novotarije: prva je zajednička organizovana posjeta mezarja, koja se ponavlja jednom godišnje, i tako poprima hukm (propis) praznika, a druga novotarija je učenje Kur'ana kod kaburova. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučio je svoj ummet šta se uči prilikom posjete kaburova i tom prilikom nije spominjao učenje Kur'ana, što ukazuje da to djelo nije propisano i da je novotarija.
Ibnul-Kajjim veli: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije uputio ljude da se skupljaju radi izražavanja saučešća i učenja Kur'ana tom prilikom, ni kod kaburova niti na drugom mjestu. Sve to je novotarija i pokuđeno djelo.“ Zadul-me'ad, 1/507.
Ibn Tejmijje veli: „Učenje Kur'ana pred dušu rahmetlije nakon njegove smrti je novotarija.“ El-ihtijaratul-fikhijje, str. 447. Pogledati: El-Fetaval-Kubra, 5/363.
Šejh Albani je po ovome pitanju kazao lijep govor koji je pohvalno ovom prilikom prenijeti. On veli: „Učenje Kur'ana prilikom posjete mezarlucima nema osnove u Sunnetu, jer da je to djelo propisano, praktikovao bi ga Poslanik i podučio bi tome njegove ashabe”. Ahkamul-dženaiz ve bide'uha, str. 241-242.
Treće: Od grešaka u propisima vezanim za kaburove je posjeta kaburova od strane žena. Tom prilikom žene ispoljavaju veliku tugu i žalost, posebno ako se radi o onima koji su ubijeni u protekloj agresiji na BiH.
Veliki broj žena, zbog prevelike tuge, čak ispoljavaju određene džahilijetske običaje poput naricanja, skidanja hidžaba, udaranja i slično.
Ovome dodajemo još i to da određeni broj žena učestvuje u praćenju dženaze.
Sve ovo što je spomenuto je haram i veliki grijeh, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio ženama da prate dženazu.
U dva Sahiha stoji: „Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je ženama da prate dženazu.“ Bilježi ga Buhari, br. 1278, str. 222; Muslim, br. 34, str. 376.
Također im je zabranjeno i posjećivanje kaburova, jer u hadisu stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, “prokleo one žene koje posjećuju kaburove.“ Bilježi ga Tirmizi, br. 1056, str. 250; Ibn Hibban, 7/72, 452, koji ga ispravnim smatra.
Razlog ove zabrane jeste njihova nemogućnost da se strpe zbog nedaće koja ih je zadesila i zbog nježnosti njihovog srca, pa ih to može odvesti u žalost koja je izvan okvira šerijata. Zatim, žalost može prouzrokovati naricanje koje je džahilijetski običaj i veliki grijeh.
Imam Muslim bilježi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Četvero je u mom ummetu džahilijetsko i ummet se još toga nije riješio: razmetanje plemićkim rodom, vrijeđanje zbog porijekla, traženje kiše posredstvom zvijezda i naricanje za umrlim. Ako se naricateljka ne pokaje prije svoje smrti, na Sudnjem danu će ustati a na sebi će imati košulju od katrana a pancir od šuge.“ Bilježi ga Muslim, br. 29, str. 375.
U Poslanikovoj praksi ne postoji naricanje, jer ono je džahilijetski običaj i razlog zbog kojeg se umrli kažnjava, kako kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Umrli se kažnjava u kaburu zbog toga što neko za njim nariče.“ Bilježi ga Buhari, br. 1286, str. 224; Muslim, br. 17, str. 372.
Ibn Tejmijje veli: „Kadija Ebu Ja'la izdao je fetvu da se mrtvi uznemiravaju ako se kod njih čini grijeh, što potvrđuju predaje. Njihovo kažnjavanje zbog grijeha koji se čini kod njihovih kaburova poput je kažnjavanja zbog toga što se za njima nariče. Naricanje je uzrok kažnjavanja.“ Medžmu'ul-fetava, 24/374-375.
Pod kažnjavanjem misli se na uznemiravanje. Medžmu'ul-fetava, 24/374.
Četvrto: Od grešaka u propisima vezanim za kaburove je praksa da se umrli ukopavaju oko džamija.
Ovo je veoma zastupljeno u Bosni i Hercegovini i od hiljade džamija koje postoje, samo oko malog broja njih nema kaburova, i to su većinom džamije koje su sagrađene u novije vrijeme.
U većini slučajeva oko džamija ukopani su ljudi od položaja, ugleda, učenjaci, heroji, predvodnici, političari, vakifi i dr..
Na desetine je umrlih koji su ukopani sa svih strana džamija, a na nekima su sagrađena i kubeta ili ispisane neke informacije vezane za ukopanog, mada ima i džamija koje su sa svih strana okružene mezarima običnog svijeta, tako da se ima utisak da se džamija nalazi u sred mezarluka.
Nije bila praksa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti praksa prvih generacija ovog ummeta da ukopavaju svoje umrle oko džamija, bez obzira s kojim ciljem i povodom to bilo.
U gradu Rožaje postoji džamija u kojoj se nalazi kabur, zatim tekija na vrelu Bune u Blagaju sagrađena je 1665 godine na kaburu bogumilskog sveštenika Sari Saltuka, i jednog drugog nepoznatog bogumila. Ljudi dolaze u ovu tekiju da klanjaju, dove upućuju, kao i da čine druge ibadete poput tevessula (približavanje i umiljavanje Allahu), šefaata (posredovanja), teberruka (traženja berićeta), traženja pomoći, zikra, učenja Kur'ana. To mjesto su proglasili posebnom svetkovinom i svake godine održavaju se manifestacije tri dana. Ovu manifestaciju islamska zajednica nazvala je ‘Dani mevluda i zikra’, a ustvari to su dani novotarija i širka. U hadisu koji bilježi Muslim prenosi se da je Poslanik rekao: „Oni koji su bili prije vas činili su od kaburova svojih vjerovjesnika i dobrih ljudi džamije (musale). Vi tako ne postupajte, jer ja vam to zabranjujem.“ Bilježi ga Muslim, br. 23, str. 219.
Džamija je mjesto za ibadet, pa imajući u vidu da je ibadet kod kaburova djelo koje čovjeka može odvesti u širk, šerijat je zabranio gradnju džamija kod kaburova ili na njima, te ukopavanje umrlih u džamije.
Imajući u vidu da su džamije u Bosni sagrađene prije nego su se kod njih umrli počeli ukopavati, te da kaburove od klanjača razdvaja zid, namaz u njima je ispravan.
Međutim, obaveza je muslimanima i islamskoj zajednici koja vodi brigu o vjerskim objektima i vjerskim pitanjima muslimana, da napuste taj običaj i da umrle kopaju dalje od džamija, u posebna mezarja namijenjena za ukopavanje, kako se kod ljudi ne bi pojavilo pretjerano veličanje (guluvv) kaburova i onih koji su ukopani, te kako se ne bi počeli obavljati ibadeti kraj kaburova, ili obožavati sami kaburovi, kao što se to dešava kod ekstremnih sufija koji su pretjerali u svome ophođenju prema dobrim ljudima, pa su ih počeli obožavati.
Molim Allaha subhanehu ve teala da nam popravi stanje.
Mr. Jakub Alagić
Preuzeto sa whatsapp grupe Delil Akida
https://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG