Čovjek nije dužan davati zekat na pozajmicu jer on ne raspolaže imetkom koji je pozajmio. Ali ako određenu sumu novca pozajmi imućnom čovjeku, tad svake godine mora izdvojiti zekat. I oslobodit će se odgovornosti ako na pozajmicu izdvoji zekat onda kad izdvaja zekat na svoj drugi imetak, a ako tako ne postupi, na nju će za sve prethodne godine izdvojiti zekat onda kad je preuzme. To je tako, jer vlasnik imetka od imućnog čovjeka može svoj imetak dobiti kad god to poželi, no on to svojevoljno ne čini, pa mora na taj imetak davati zekat. Ako se pak radi o pozajmici koja je data siromahu ili bogatom čovjeku od koga se taj imetak ne može tražiti, na nju se ne daje zekat svake godine, jer čovjek ne može raspolagati tim imetkom. Tu je kur’anski ajet: “A ako je u nevolji, onda pričekajte dok bude imao; a još vam je bolje, neka znate, da dug poklonite” (el-Bekara, 208). Ukoliko čovjek ne može preuzeti svoj imetak i unapređivati ga, to znači da nije dužan davati zekat na njega. Neki islamski autoriteti kažu da će čovjek nakon što mu dužnik vrati dug, početi računati vrijeme otad, a neki, opet, vele da će odmah dati zekat na ime jedne godine, te će nakon godinu dana opet dati zekat. Ovako je bolje postupiti zbog predostrožnosti. A Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Preuzeto sa stranice minber.ba