Alejkumusselam.
Igranje i treniranje sa osobama koje ispoljavaju velike grijehe poput psovanja, zinaluka, pijenja alkohola, ostavljanja namaza može se vršiti u dva oblika.
Prvi – da to čini konstantno u određenim vremenskim intervalima poput toga da zajedno treniraju u istom klubu ili da se sastaju radi igre u sedmičnim i mjesečnim terminima. Propis igranja i treniranja sa ovakvima u ovom obliku je u osnovi šerijatski zabranjeno sve dok se ne promijeni njihovo stanje, jer je muslimanu naređeno da se kloni i izbjegava velike griješnike. Od dokaza da je to zabranjeno su sljedeći šerijatski tekstovi:
– Kaže Uzvišeni: “On vam je već u Knjizi objavio: kad čujete da Allahove riječi poriču i da im se izruguju, ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bićete kao i oni. Allah će, sigurno, zajedno sastaviti u Džehennemu licemjere i nevjernike” (En-Nisa, 140). Kaže imam Kurtubi o ovom ajetu u svom tefsiru (5/418): “Ovo ukazuje na obavezu izbjegavanja griješnika kada ih javno ispoljavaju, jer onaj ko ih ne izbjegava on je zadovoljan sa njihovim djelima, a zadovoljstvo sa kufrom je kufr … Pa svako onaj ko sjedi u društvu griješnika a ne negira im njihove grijehe učestvuje sa njima podjednako u grijehu. Na njemu je da ih ukori kada govore griješan govor ili rade grijehe, a ako nije u stanju obavezan je da ustane kako nebi bio od onih na koje se odnosi ovaj ajet …”.
– Hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu: “Primjer dobrog prijatelja i lošeg prijatelja je primjer onog koji nosi miris miska i onog koji puše u vatru da je raspali. Onaj koji nosi miris miska ili će ti ga dati ili ćeš kupiti od njega ili ćeš osjetiti od njega ugodan miris, a onaj koji puše u vatru ili će ti zapaliti odjeću ili ćeš od njega osjetiti neugodan miris”. Ovim hadisom se podstiče na druženje sa dobrim i bogobojaznim ljudima zbog koristi koju čovjek može naći od istih od znanja, imana, bogobojaznosti i slično. Takođe, u hadisu je upozorenje od prijateljovanja i druženja sa griješnicima zbog mogućnosti da utiču na njega sa svojim lošim ahlakom ili gore od toga.
– Hadis kojeg bilježi Ebu Davud, Tirmizi i Ahmed u kojem je došlo: “Druži se samo sa mu’minom i neka tvoju hranu jede samo bogobojazan”. Hakim ga ocjenjuje vjerodostojnim a Tirmizi i Albani dobrim. Hadisom se zabranjuje druženje sa onim ko ne praktikuje vjeru zbog loših posljedica druženja sa istim.
Drugi oblik treniranja i bavljenja sporta sa griješnicima je da ponekad i povremeno bude sa njima. Pa ako njegovo igranje sa njima ima za cilj da im čini davu, pridobije srca i odvrati od munkera koje rade, onda nema sumnje da je takvo druženje sa njima dozvoljeno ako ne i preporučeno. A ako je njegovo učestvovanje sa njima u sportu zasnovano samo na igri i zabavi, onda je preče i preventivnije da se to ostavi, a Allah zna najbolje.
A pošto se iz tvog pitanja razumije da ti govoriš o prvom obliku, onda je odgovor na tvoje pitanje ono što je rečeno pod tom vrstom a to je da ti nije dozvoljeno da treniraš sport sa tim ljudima. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakic
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com