Tekst hadisa:

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, kazao: “Imam je postavljen da bi se slijedio, pa kada on donese tekbir i vi to učinite i nemojte činiti tekbir sve dok on ne učini. Kada on učini ruku (pregibanje u namazu) i vi tako postupite, a nemojte to činite dok on ne učini. Kada on kaže: semiAllahu limen hamideh, vi izgovorite: Allahumme rabbena leke-l-hamd. Kada imam učini sedždu i vi je učinite i nemojte je činiti dok je imam ne učini. Kada on obavlja namaz stojeći i vi tako obavljajte, a ukoliko klanja sjedeći i vi svi klanjajte sjedeći.“

Izvor hadisa i njegova ocjena

Bilježi ga Ebu Davud u poglavlju o namazu (603).Osnova hadisa, kao što kaže Ibn Hadžer se nalazi u dvije vjerodostojne zbirke hadisa, Buahrijinoj i Muslimovoj.

Zbog čega je Ibn Hadžer izabrao Ebu Davudovu verziju, a nije Buharijinu i Muslimovu?

Postoje dva razloga, a oni su :

1.Ebu Davudova verzija je potpunija i obuhvatnija

2.U Ebu Davudovom sunenu se nalazi izraz: Ne činite ruk’u i ne činite sedždu…dok kod Buharije i Muslima taj izraz ne postoji.

Kratki komentar hadisa:

Ovaj hadis je dokaz obaveznosti slijeđenja imama u namazu, pa prema tome onome ko klanja iza njega zabranjeno je sljedeće: preticanje imama (musabekatuhu), istovremeno činjenje pokreta (muvafekatuhu), i kašnjenje za njim (et-te’ehhuru anhu).

Kada je u pitanju prvo stanje tj.preticanje imama, ono ima značenje da onaj ko klanja za imamom čini pokrete prije imama, što je po koncenzusu učenjaka zabranjeno.Ukoliko tako čini namjerno i znajući za zabranu, namaz mu je pokvaren po ispravnijem stavu učenjaka.

A ukoliko klanjač to učini iz nemara ili neznanja, namaz mu je ispravan, ali je obavezan da ponovi one radnje koje je učinio prije imama.

Kada je u pitanju drugo stanje, tj.istovremeno činjenje pokreta sa imamom tu imamo dva stanja.Prvo stanje je da zajedno sa imamo donese početni tekbir.Ukoliko tako učini namaz mu je neispravan.Drugo stanje je da početni tekbir donese iza imama, a ostale radnje da čini zajedno sa njim.U takvom stanju namaz mu je ispravan, ali je pokuđen.

Kada je u pitanju treće stanje, tj.kašnjenje iza imama i tu imamo više situacija.Ukoliko kasni iza imama zbog opravdanog razloga, kao npr.iz nemara, postupiće tako da uradi ono što je zakasnio i nastaviće da slijedi imama.Međutim ukoliko čovjek toliko kasni da imam ponovo čini radnju koju on nije ni učinio, nastaviće da klanja za imamom, ali mu se se onaj rek’at koji je zakasnio neće računati, pa će ga naklanjati. A ukoliko kašnjenje bude bez raloga, onda mu je namaz pokvaren.

Pitanje:Šta se podrazumjeva pod pojmoj „slijeđenje imam“?

Po tom pitanju imaju dva stava:

Prvi stav: Pod tim pojmom se podrazumjeva slijeđenje imama u vanjskim pokretima, a ne u nijjetu namaza.Ovo je stav imama Šafije, jedan od stavova imama Ahmeda i stav zahirijja.

Drugi stav: Pod tim pojmom se podrazumjeva slijeđenje imama i u vanjskim pokretima i u nijjetu namaza.Ovaj stav zastupaju imam Malik, imam Ebu Hanife, i to je poznati stav u mezhebu imama Ahmeda. Svi oni kažu:“Ukoliko se nijet onoga ko klanja iza imama razlikuje od nijeta imama, takav pistupak kao da nije ni urađen, jer nema veće razlike između imama i muktedije od razlike u nijjetima.“

Hadis je dokaz da je najpotpunije slijeđenje imam ono slijeđenje kada muktedija neposredno nakon imama učini pokret bez imalo kašnjenja.

Izvor:Minhatu-l-allam fi šerhi bulugi-l-meram, šejh Abdullah Fevzan, 3/374-378

Preveo:Senad Muhić

Preuzeto sa stranice https://subuluselam.wordpress.com koju uređuje prof. Senad Muhić

vidi manje