Vrste hadisa

Nauka o hadisu se dijeli na dvije osnovne znanosti:
a) Hadiska nauka Rivajeta – njen osnovni zadatak je sabiranje Poslanikovih s.a.w.s. hadisa i njihovo pomno čuvanje (u zbirkama hadisa). Ovom vrstom nauke su se bavili svi autori poznatih hadiskih zbirki.
b) Hadiska nauka Dirajeta – zadatak ove skupine hadiskih nauka jeste da nam objasni principe na osnovu kojih saznajemo koji hadisi su prihvatljivi u Islamu, a koji su neispravni. Ova nauka se još zove i Osnovi hadisa (Usulul-hadis). Ovom naukom su se, pored autora hadiskih zbirki, bavili više učenjaci koji su živjeli nakon njih kao npr. Ez-Zehebi, imam Nevevi, Ibn Hadžer, Hatib El-Bagdadi, Sujuti, šejh Albani.
Do sada smo se bavili Naukom Rivajeta, a od sada pa do kraja kursa bavit ćemo se naukom Dirajeta, tj. naukama koje nam pomažu da odvojimo ispravne od neispravnih hadisa.

Ako danas postmatramo bilo koji hadis, bez obzira da li ga posmatrali direktno u nekoj zbirci hadisa, ili nekoj islamkoj knjizi, vidjet ćemo da se svaki hadis sastoji od nekoliko dijelova.
Da bi lakše razumjeli i naučili koji su to sastavni dijelovi nekog hadisa, i prateće oznake koje su nekada obavezne, kako bi se navedeni hadis mogao provjeriti, navešćemo primjer jednog hadisa.

El-Mes’udi prenosi od Sa’ida ibn Ebi Berde, a ovaj od svoga oca, a on od Ebu Muse El-Ešarija da je rekao: ”Rekao je Poslanik s.a.w.s.: ‘Moj ummet je pomilovan ummet, jer on neće biti kažnjen na ahiretu. Njemu će biti kazna na dunjaluku u vidu smutnji, zemljotresa i ubistava.”
(Hadis sa ovim rivajetom bilježi Ahmed, a bilježe ga sa istim lancem još i Ebu Davud i El-Hakim koji kaže da mu je sened ispravan, a sa njime se slaže Ez-Zehebi. Ibn Hadžer za ovaj sened kaže da je dobar. Šejh Albani je ovaj hadis uvrstio u Es-Silsiletu Es-Sahiha pod brojem 2/684)
Metn ili tekst hadisa. To je dio hadisa koji počinje nakon govora ashaba, a vezan je za govor, postupak ili neku osobinu Poslanika s.a.w.s. a završava se spominjanjem zbirke hadisa ili autora koji ga je zabilježio. U ovom slučaju metn hadisa je:
”Rekao je Poslanik s.a.w.s.: ‘Moj ummet je pomilovan ummet, jer on neće biti kažnjen na ahiretu. Njemu će biti kazna na dunjaluku u vidu smutnji, zemljotresa i ubistava.”

Sened ili lanac hadisa počinje od ashaba koji prenosi hadis od Poslanika s.a.w.s. (u ovom slučaju to je ashab Ebu Musa El-Eša’ari, r.a.), i završava se kod posljednjeg čovjeka u lancu, a to je šejh od koga je autor hadiske zbirke čuo hadis (a to je u ovom hadisu El-Mes’udi)
Danas se, osim u stručnoj literaturi koja se tiče učenjaka hadisa i u zbirkama hadisa, od seneda prilikom citiranja hadisa u literaturi spominje samo ashab. Ali kada se muhadisi žele pozabaviti hadisom kako bi provjerili njegovu ispravnost onda oni obavezno navode cijeli senned hadisa.

Zbirka hadisa ili njen autor koji se naznačava prije citiranja seneda, ili nakon metna hadisa. U ovom slučaju to su imam Ahmed, Ebu Davud i El-Hakim.

Ukoliko se citirani hadis ne nalazi u Buhariji ili Muslimu, često se pored autora zbirke iz koje je hadis citiran navodi i ocjena nekog od hadiskih stručnjaka vezana za taj hadis. U ovom slučaju naveli smo ocjene El-Hakima, Ez-Zehebija, Ibn Hadžera i šejha Albanija. Svi oni su ocjenili lanac ovoga hadisa ispravnim.

Ispravnost hadisa najviše određuje sened ili lanac tog hadisa. Muhadisi najviše posmatraju sened nekog hadisa, kada žele ocijeniti njegovu ispravnost. Tu su presudne dvije stvari: pouzdanost samih ravija (prenosioca hadisa u lancu) i njihova međusobna (ne)povezanost.
Učenjaci hadisa su na osnovu broja prenosioca hadisa iz jedne generacije, koji prenose jedan te isti hadis, podijelili hadise na mutevatir i ahaad hadise.
Mutevatir hadis je onaj koji u svakoj generaciji prenosi toliki broj ljudi da uopće ne možemo posumnjati u njihovu ispravnost. Najmanji broj ljudi u svakoj generaciji u lancu nekog hadisa ne smije biti manji od 4 (i ovo je najblaži stav muhadisa, dok neki smatraju da taj broj treba biti veći).
Mutevatir hadisi su svi vjerodostojni, i njih nema daif (slabih) hadisa.
Ibn Hadžer kaže da broj mutevatir hadisa nije mali. Imam Sujuti je napisao i zbirku mutevatir hadisa u kojoj je uvrstio njih 110. El-Kettani je u svojoj zbirci mutevatir hadisa uvrstio njih 310.

Primjer mutevatir hadisa:

Rekao je Poslanik s.a.w.s.: ”Ko slaže na mene namjerno, neka pripremi sebi mjesto u džehenemu.” (Buharija i ostali)
Ovaj hadis od Poslanika s.a.w.s. prenosi više od 60 ashaba.

Primjeri mutevatir hadisa koje je zabilježio imam Sujuti u svojoj zbirci su i:
Hadisi o dizanju ruku u namazu, a koje prenosi oko 50 ashaba
Hadisi o meshu po mestvama, prenosi ga oko 70 ashaba
Hadis ‘Ko sagradi mesdžid Allaha radi, Allah će mu sagraditi kuću u džennetu.’ – prenosi oko 20 ashaba
Hadisi o Munkeru i Nekiru, melecima ispitivačima u kaburu itr.

Ahaad hadisi – a to su oni koji ne dostižu stepen mutevatira. Dakle, u svakoj generaciji u lancu mora biti manje od 4 ravije:
Ako ih je po trojica najmanje onda je to mešhur hadis
Ako ih je po dvojica najmanje onda je to aziz hadis
Ako je po jedan najmanje onda je to garib hadis.
Za razliku od Mutevatir hadisa, Ahaad hadisi mogu biti sahih, hasen i daif.
Primjeri Ahaad hadisa:
Mešhur hadis: Od Ibn Abbasa r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.w.s. rekao: ”Ne smiješ nikome nanijeti štetu, niti tebi ko smije nanijeti štetu.” (Ibn Madže, a hadis je hasen)
Aziz hadis: Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je Poslanik sa.w.s. rekao: ”Neće niko od vas biti pravi vjernik dok mu ja ne budem draži od njegovih roditelja, njegove djece i svih ostalih ljudi. (Bilježi Buharija, a Muslim ga bilježi od Enesa r.a.)
Garib hadis: Od Omera r.a. se prenosi da je Poslanik sa.w.s. rekao: ”Djela se cijene prema namjerama.” (Buharija i Muslim, a jedini ashab koji je prenio ovaj hadis jeste Omer r.a.)

Vrste hadisa prema stepenu vjerodostojnosti.
Tri su osnovne vrste hadisa prema stepenu vjerodostojnosti (tj. prema stanju svih ravija u lancu po pitanju njihove vjere i sposobnosti preciznog prenošenja, kao i prema načinu povezanosti samih ravija u lancu i skrivenih mahana u lancu):
Sahih hadis – svi učenjaci ehli sunneta složni da se po njima mora postupati
Hasen hadis – velika većina islamskih učenjaka smatra da se i hasen hadisi smatraju valjanim argumentom na kome se temelje propisi Islama
Daif hadisi – ove hadise nije dozvoljeno koristiti kao argument, osim neke vrste kod kojih slabost nije velika(kao npr. Mursel hadise), i to samo u posebnim oblastima (npr. u ahlaku, u historiji Islama, ili u fikhu ako ne postoji niti jedan drugi jači argument, a i ovdje se učenjaci razilaze po pitanju dozvoljenosti njihovog korištenja).

Preuzeto od švedska dawetska organizacija
https://s-d-o.org/vrste-hadisa/