Hvala Allahu! Prvo, opsesivna vrsta bolesti proizlazi iz šejtanove dominacije koju pokušava uspostaviti nad čovjekom, odnosno nad dušom koja je sklona činiti loša djela. U skladu s time liječenje se odvija jačanjem vjere, slabljenjem šejtanovih spletki, poslušnošću u izvršavanju vjerskih propisa, zikrom i slavljenjem Uzvišenog Allaha, tražeći oprost, izvršavanjem molitve i vjerskih dužnosti, traženjem zaštite od Uzvišenog Allaha, skrušeno Ga moleći da ukaže na zlo i okloni ga, jer On udovoljava i uslišava dove. On je milostiviji prema robovima nego oni sami prema sebi.

Uzvišeni Allah kaže: „Onaj Koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i Koji zlo otklanja i Koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako nikako pouku vi da primite!“ (en-Neml, 62)

U drugim ajetima Uzvišeni Allah kaže: „I Ejjubu se, kad je Gospodaru svome zavapio: ‘Mene je nevolja snašla, a Ti si od milostivih najmilostiviji!’ – odazvasmo i nevolju mu, koja ga je morila, otklonismo i vratismo mu, milošću Našom, čeljad njegovu i uz njih još toliko i da bude pouka onima koji se Nama klanjaju.“ (el-Enbija, 83-84)

Mnogi koji su iskušani opsesijom uvelike zanemaruju zikr, propisan u okvirima vjere, ujutro i navečer, potom pred spavanje, kad ulaze u neko mjesto ili ga napuštaju, tokom jela i pića. Takvim načinom života šejtanu se daje prilika da djeluje i pospješuje ružne misli.

Drugo, najkorisnija sredstva u liječenju i suprotstavljanju opsesivnosti jeste samokontrola tako da se ne obraća pažnja na njih kako bi u potpunosti opsesije nestale. Ibn Hadžer el-Mekki, Allah mu se smilovao, bio je upitan o liječenju opsesivnosti. Odgovorio je: „Postoji vrlo koristan lijek, a to je potpuno ignoriranje opsesija. Ako u duši ne postoji oklijevanje, ako se ne bude obraćala pažnja na to, ona će nestati nakon kratkog vremena, kako tvrde oni koji su se uspjeli izliječiti, ali ko bude slušao i slijedio svoje opsesije radeći u skladu s njima, one neće prestati, već će se još povećati, toliko da će ga odvesti do granice ludila. Čak i strašnije od toga, kako smo vidjeli kod mnogih koji su bili opsesivni pa se prepustili svojim opsesijama i šejtanovom spletkarenju.” (Preneseno iz djela el-Fetava el-fikhijja el-kubra, 1/149.)

Treće, opsesivna osoba treba znati da ne smije raditi onako kako joj loše misli nalažu, bez obzira na to koliko one bile loše i bez obzira na to da li dolaze tokom namaza ili izvan njega. Treba ih ignorisati težeći da opsesivne misli nestanu. Dokaz tome je hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji bilježi Muslim, 132, od Ebu Hurejre, koji kaže: “Neki ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, došli su do njega i pitali ga: ‘Allahov Poslaniče, ponekad pomislimo na takve stvari da ih smatramo toliko velikim da ne možemo pričati o tome.’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: ‘Zar ste to većosjetili?’ Oni rekoše: ‘Da.’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘To je iskreno vjerovanje.’“ Dakle, preziranje i odbojnost prema takvom djelu ukazuje na postojanje vjere u srcu.

Ibn Baz, Allah mu se smilovao, bio je upitan: „Čovjeka opsjedaju opsesivne misli, a posebno glede Božijeg jedinstva, monoteizma i vjerovanja. Da li to čovjek treba prihvatiti?“ Njegov odgovor je glasio: „Potvrđeno je od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u dva Sahiha da je rekao: ‘Allah je oprostio mom umetu ono što im njihove duše došaptavaju, sve dok u skladu s tim ne budu radili ili govorili.’“ Utvrđeno je da su ashabi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pitali Poslanika o mislima koje ih opsjedaju, a koje su spomenute u ovom gore postavljenom pitanju, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: “To je istinsko vjerovanje.” (Bilježi Muslim.)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ‘Ljudi će neprestano postavljati pitanja, dok na kraju ne budu upitali: ‘Dobro, ovo su Allahova stvorenja, a ko je Allaha stvorio?’ Ako neko od vas primijeti takvo nešto kod sebe, neka kaže: ‘Vjerujem u Allaha i Njegovog Poslanika.’”

U drugom predanju se kaže: “Neka zatraži zaštitu od Allaha i neka prestane.” (Bilježi Muslim u Sahihu. Preneseno iz djela Tuhfetu el-ihvan, pitanje pod brojem 10.)

Ako je problem ovih razmjera, onda budi potpuno oprezan i nemoj slijediti opsesije koje ti nameće šejtan u vezi sa zapostavljanjem vjerskih dužnosti zbog misli koje se nameću i ukazuju na ono što je zabranjeno. Na čovjeku je da bude ustrajan u izvršavanju namaza bez obzira na to kakve mu se misli nameću, neka ne prekida namaz i ponovo ga obavlja, već neka se bori ignorišući ove misli. Tako će one prestati, uz Božiju pomoć.

Ovdje upozoravamo da je njena obaveza otkloniti od sebe misli koje joj se naturaju zajedno s lošim djelima, kao što je gledanje pornografskih filmova i slika koji se mogu ustaliti u duši i nakon kratkog vremena utjecati na nju. Ako si iskušana nečim od navedenog, ili imaš u duši želju i nagon prema tvome suprugu, onda prvo trebaš upotpuniti svoje potrebe sa suprugom, prije nego što stupiš u namaz, ako je to moguće i ima dovoljno vremena. Ebu Derda, neka je Allah zadovoljan njime, kaže: „Razumno je da čovjek udovolji svojoj potrebi kako ne bi pristupio namazu, a srce mu zaokupljeno tom potrebom.” (Prenosi el-Mervezi u djelu Tazim kadris-salah, 134. El-Buhari ga je zabilježio bez lanca prenosilaca.) Molimo Uzvišenog Allaha da nam svima podari napredak i uspjeh. Allah zna najbolje!

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

vidi manje