Jedna od najvećih dužnosti (vadžiba) svakog vjernika jeste naređivanje dobra i odvraćanje od zla. Rekao je Uzvišeni Allah: “A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju.” (Et – Tevbe, 71.)

Iz ovog ajeta vidimo da je Uzvišeni Allah naređivanje dobra i odvraćanje od zla učinio obavezom svakog vjernika i svake vjernice. Kaže Uzvišeni: “Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete.” (Ali ‘Imran, 110.)

Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: “Ko od vas vidi neko loše djelo neka ga ukloni rukom, a ako ne može, onda jezikom, a ako i to ne može, onda neka to učini srcem; a to je najslabiji iman.” (Muslim, Sahih, poglavlje:  “Iman”, 49.)

Ajeti i hadisi koji govore o dužnosti naređivanja dobra i odvraćanja od zla su mnogobrojni, kao i oni koji upozoravaju onoga ko ovu dužnost ostavi. Tvoja dužnost je, kao i svakog vjernika i vjernice, da naređuješ dobro i sprječavaš zlo, pa makar se oni koje savjetuješ naljutili ili te vrijeđali. Pri opominjanju se trebaš strpiti, ugledajući se na poslanike i one koji su ih u dobru slijedili – Allah, dželle šanuhu, neka je zadovoljan njima. U jednom ajetu Uzvišeni Allah, obraćajući se Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: “I strpite se, jer je Allah, zaista, s onima koji su strpljivi.” (El – Enfal, 46.)

Uzvišeni Allah nam prenosi riječi mudrog Lukmana, ‘alejhi selam, koji je rekao svome sinu: “O sinko moj, obavljaj namaz i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi – dužnost je tako postupati.” (Lukman, 17.)

Blagostanje društva biva uz Allahovu, subhanehu ve te’ala, pomoć, zatim i kroz “instituciju” naređivanja dobra i odvraćanja od zla. Nasuprot tome, raspad društva i njegovo izlaganje općoj kazni biva zbog ostavljanja ove dužnosti, na što nam je i Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ukazao: “Kada ljudi vide neko loše djelo, pa ga ne spriječe, bliži se vrijeme kada će ih Allah, dželle šanuhu, zahvatiti svojom kaznom.” (Ahmed, 1/2, 5,7,9;Ebu Davud, poglavlje: “Stradanja”, 4338; Tirmizi, poglavlje: “Tefsir”, 3057. i Ibn Madže, poglavlje: “Fitna”, 4005.)

Kako su nekadašnji narodi, koji su slično postupali, završili, govore nam riječi Uzvišenog u kojima stoji: “Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali – zato što su bili neposlušni i uvijek granice zla prelazili: jedni druge nisu odvraćali od griješnih postupaka koje su radili. Ružno li je zaista to kako su postupali!” (El – Ma’ide, 78. – 79.)

Molimo Allaha, subhanehu ve te’ala, da pomogne sve muslimane u ispunjavanju ovoe obaveze na najbolji  način, da njihovo stanje popravi i da ih sačuva onoga što uzrokuje Njegovu srdžbu i osvetu. On je Taj Koji sve čuje i Koji prima dove.

Šejh Ibn Baz, “Fetavel – mar’eti”, str.100-101