U pogledu ajeta: „Danas sam vam vašu vjeru usavršio…“ (El-Maide, 3), postoji pet tumačenja, kako navodi Ibnul-Dževzi :
1. Upotpunjenje farzova (naredbi) i odredbi. Nakon toga nije objavljen neki ajet kojim se dozvoljava ili zabranjuje nešto. (Ibn Abbas i Suddi).
2. Protjerivanje mnogobožaca i od tada oni nisu obavljali hadždž sa njima. (Se’id b. Džubejr i Katade). Ovo ukazuje na pobjedu islama, a poniženje mnogoboštva, kako se prenosi od Ša’bija, jer propisi su nastavili dolaziti sve do preseljenja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
3. Prestanak dokidanja ajeta. (Ovo se prenosi od Ibn Džubejra).
4. Prestanak straha od neprijatelja i nadmoć naspram njih. (Zudžadž).
5. Sigurnost ovog vjerozakona od toga da bude dokinut nekim drugim, kao što se desilo sa ranijim vjerozakonima.
U pogledu toga da li se ovim ajetom misli na upotpunjenje naredbi i propia, također i imami Taberi i Ibn Hadžer spominju različite stavove.
Ibn Hadžer veli: „Očigledno značenje ajeta ukazuje da su pitanja vjere upotpunjena ovom rečenicom, a to je bilo oko osamdeset dana prije preseljenja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na onaj svijet. Na osnovu ovoga, nakon objave citiranog ajeta, ništa od propisa nije objavljeno. Međutim, ovaj stav potrebno je preciznije razmotriti. Jedna skupina učenja smatra da se time misli na osnovna i temeljna pitanja vjere, a ne na ogranke.“
U sljedećim predajama spominju se neki od ajeta koji su objavljeni nakon spomenutog ajeta:
Bera b. Azib kaže: „Posljednja sura koja je objavljena jeste Bera’eh (Et-Tevba), a posljednji ajet jeste: ‘Oni traže od tebe rješenje. Reci: ‘Allah će vam kazati propis o ’kelali’. (En-Nisa, 176). (Buhari, 4605., i Muslim, br. 1618.)
Prenosi se da je Omer rekao: „Posljednji ajet koji je objavlje jeste ajet o propisima duga.“ (Ahmed u Musnedu).
Ibn Abbas kaže: „Posljednji ajet koji je objavlje jeste ajet o kamati.“ (Buhari, br. 4544).
Također, prema tumačenju koje navodi, između ostalih, imam Kurtubi, posljednji ajet koji je objavljen jeste: „I bojte se Dana kada ćete se svi vratiti Allahu, kad će se svakome ono sto je zaslužio isplatiti-nikome krivo neće učinjeno biti.” (El-Bekare, 281)