Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, pripovijeda kako je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Istinoljubivost vodi u dobročindtvo, a dobročinstvo u Džennet. Čovjek govori istinu i postane istinoljubiv. S druge strane, laganje vodi u griješenje a griješenje vodi u Vatru. Čovjek će neprestano lagati, pa će kod Allaha biti upisan kao lažov. “Abdullah b. Amr, radijallahu anhu, pripovijedao je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Ko bude imao sljedeća četiri svojstva pravi je licemjer, a ko bude imao neka od njih, licemjer je u toj mjeri: kada mu se nešto povjeri, pronevjeri; kada govori, laže; kada se obaveže, prevari; i kada se svađa, prelazi granice.

Semura b. Džundub, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘Usnio sam da su mi došla dva čovjeka i rekla: ‘Čovjek kojeg si vidio, a kojem otpada vilica jeste lažov čija se laž prenosi do nakraj svijeta. Onako će biti kažnjavan do Sudnjeg dana. ‘

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, laž je iskaz o nečemu koji je suprotan istini, svejedno postojala namjera da se slaže ili ne. Razlika je samo u tome što se grijeh ne piše onome ko nije imao namjeru da slaže.

Drugo, laganje je strogo zabranjeno; vjernici su upozoreni da moraju biti oprezni, te da sebi ne smiju dozvoliti da slažu; laganje je povod svakog zla.

Treće, onaj koji namjerno laže, laž mu postaje navika.

Četvrto, laž ima mnogo oblika, kao, naprimjer, pričanje neistinitih snova, vabenje djece i obećanje da će im se dati nešto, a ustvari neće, tvrdnja da se nije gladno, a zapravo jeste, izmišljanje radi zabavljanja mase itd. U tome postoje mnogobrojni hadisi koji su autentični i jasni hadisi.

Peto, En-Nevevi zapaža: “Iako je laž u osnovi zabranjena, dopušteno je slagati u određenim okolnostima, tj. pod uvjetima koje sam objasnio u djelu EI-Ezkar.495 Suština je u tome što je govor sredstvo ostvarenja određenih ciljeva, pa je zabranjeno slagati u ostvarenju pohvalnog cilja, ako se isti taj cilj može ostvariti bez laži. Ali, ako se radi o pohvalnom cilju koji se ne može ostvariti bez laganja, ona je tada dopuštena. Također, ako se radi o cilju čije je ostvarenje dopušteno, laž je dopuštena, a ako se radi o cilju koji se mora ostvariti, onda je dužnost i slagati. Naprimjer, ako se musliman sakrije od silnika koji ga želi nepravedno ubiti ili oteti njegov imetak, dužnost je upitanome slagati i izjaviti da ne zna gdje se traženi čovjek nalazi. Isto tako, ako se kod čovjeka nalazi neki zalog, a neki silnik želi da ga prisvoji, obaveza mu je sakriti i zatajiti informaciju gdje se zalog nalazi. U ovakvim je slučajevima najbolje upotrijebiti dvosmislene izraze, tj. da se pokuša reći istina koju sagovornik neće razumjeti, premda je dopušteno otvoreno slagati. Dokaz da je dopušteno slagati u ovim slučajevima jeste hadis koji prenosi Ummu Kulsum, radijallahu anha, da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Nije lažac onaj ko laže da bi pomirio zavađene ljude. ‘U Muslimovoj verziji stoji da je Ummu Kulsum kazala: ‘Nisam čula Poslanika, sallallahualejhi ve sellem, da dopušta laganje osim u tri slučaja: u ratu, radi pomirenja zaveđenih ljudi i laganje supružnika jedno drugom.”‘

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua’tul-menahiš-šeri’jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf