O kliničkoj smrti i stanjima u njoj govori se u mnogobrojnim anegdotama, koje se prenose i od muslimana i od nemuslimana, da ih je nemoguće negirati. Također, stanje kliničke smrti jedan je od dokaza da se pored zaustavljanja biološkog procesa u tijelu osobe i dalje odvija jedan metafizički proces čiju suštinu poznaje samo Onaj ko je stvorio čovjeka. Nama je poznato da su smrt i san “dva brata” i da duša u stanju sna djelimično izlazi iz tijela. Čovjek u stanju sna živi u drugom svijetu, izvan ovog pojavnoga, komunicira, djeluje, trči, bori se…, dok za onoga ko ga promatra djeluje da je u polumrtvilu, tj. ništa od ovih doživljaja se ne prenosi u stanje jave. Zar se i u stanju sna ne zaustavlja veliki dio biološkog procesa u tijelu čovjeka? Stoga mislim da ni stanje kliničke smrti ne treba gledati izvan ovih okvira. Ako smo konstatirali da je klinička smrt veoma bliska stanju sna, a u snu je moguće ono što nije na javi, onda ćemo veoma lahko shvatiti sve ono što osobe, bile one muslimani ili nemuslimani, prenose od spomenutih doživljaja.

Također, ne zaboravimo da postoji daleko veći broj slučajeva kliničke smrti, a da se oni koji su ih doživjeli ne sjećaju ama baš ničega, kao što je i slučaj sa snom. Isto tako, postoji izvjestan broj slučajeva koji prenose ružne utiske i prizore iz ovakvih stanja. Stoga, ovo nam je još jedan od dokaza da je klinička smrt gotovo isto što i san.

Ne treba da vas zbunjuje to što nevjernici dožive lijepa stanja, jer i oni mogu usniti lijepe i istinite snove, sjetite se Jusufa, alejhis-selam, i njegova dva druga iz tamnice. Događaji i lijepi prizori koje vide nevjernici u toku kliničke smrti samo su iskušenje i argument protiv njih, jer su poslije toga dužni da uistinu razmisle, da ulože maksimalan trud i prihvate istinsku vjeru islam, koja jedino daje adekvatan odgovor na ovakve i slične pojave. Allah najbolje zna!

Odgovorio: Emir Demir