:Bismillahir-rahmanir-rahim

Ovo pitanje ćemo podijeliti na dva dijela:

Prvi: Da li će čovjek, doviti Allahu, za svog umrlog roditelja, koji nikada Njemu Uzvišenim nije pao na sedzdu?

Drugi: Neki se pravdaju predajom da će Allah uvesti u Džennet svakog onoga ko je bar jednom u životu izgovorio ‘la ilahe illallah’.

Što se tiče prvog dijela pitanja, može se doviti na sledeći način:
‘Allahu Milostivi oprosti grijehe mojim roditeljima ako su umrli kao muslimani’.
‘Allahu Milostivi oprosti grijehe svima iz moje familije koji su preselili kao muslimani’.

Na prvi dio pitanja već je ranije odgovoreno, potražiti pitanje koje je objavljeno na grupama: 26 april 2019 godine.
Što se tiče drugog dijela pitanja, ‘da će Allah uvesti u Džennet svakog onoga ko je bar jednom u životu izgovorio ‘la ilahe illallah’, a ništa od Islama nije radio, to je neispravno i to je stav Murdžija.

Ko su Murdžije?
Murdžije su svi oni koji kažu da djela nisu sastavni dio imana, kod njih iman je jedna kruta cjelina, ne povećava se niti se smanjuje, tako da sve islamske sekte koje smatraju da djela nisu od imana pripadaju jednoj zajedničkoj sekti koja se zove murdžije.
Te sekte su: džehmije, kulabije, keramije, ešaire, maturidije, murdžijetul-fukaha.
Iako su se ove sekte usaglasile po pitanju djela, tj. da djela nisu od imana, razišle su se po pitanju definicije imana.

Definicija imana kod ovih sekti:
– Džehmije kažu: iman je samo spoznaja Allaha srcem (el-marifeh).
– Maturidije kažu: iman je samo vjerovanje (potvrda) srcem (tasdik).
– Ešaire kažu: iman je samo vjerovanje (potvrda) srcem (tasdik).
– Kulabije kažu: iman je vjerovanje (potvrda) srcem i očitovanje jezikom.
– Murdžijetul-fukaha kažu: iman je vjerovanje srcem i očitovanje jezikom.

Pošto djela kod ovih sekti nisu od imana, znači da svako ko makar i jednom izgovori la ilahe illellah postaje musliman, pa makar i ne radio ništa od islama, poput namaza, posta, zekata isl.
Zašto ove sekte smatraju da djela nisu sastavni dio imana?
Zato što smatraju da je iman jedna kruta cjelina, koja ne raste i ne opada, pa ako bi musliman uradio neki od velikih grijeha, narušio bi iman, a pošto je kod njih iman kruta cjelina (nije fleksibilna), narušio bi se iman u potpunosti, tj. poništio bi se iman, pa bi muslimani postali nevjernici, i da bi to izbjegli izbacili su djela iz imana, zatim da bi potvrdili svoja uvjerenja potražili su dokaze poput hadisa: ‘ko kaže la ilahe illallah ući će u Džennet’.
Gdje god se u svijetu Islam slabo praktikuje razlog je raširenost maturidijske i ešarijske akide.

Nasuprot murdžija su haridžije i mu’tezile.
Oni kažu ko kaže ‘la ilahe illallah’, postaje musliman, ali ako uradi veliki grijeh (poput konzumiranja alkohola), postaje nevjernik.
Zašto imaju ovakvo ubjeđenje?
Oni smatraju da su djela sastavni dio imana, ali i kod njih iman je jedna kruta cjelina, ne povećava se niti se smanjuje, pa ako musliman uradi neki od velikih grijeha, narušio je iman, a pošto je kod njih iman kruta cjelina, narušio je iman upotpunosti, tj. poništio se iman u potpunosti, i zbog toga postaje nevjernik, zatim da bi potvrdili svoja uvjerenja potražili su dokaze poput hadisa: ‘bludnik u trenutku dok čini blud nije vjernik, čovjek u trenutku dok pije alkohol nije vjernik’.

Gdje je istina?
Istina je uz Ehli sunnet vel džemat, oni smatraju sa su djela sastavni dio imana, iman je fleksibilna cjelina, povećava se i smanjuje, pa ako musliman uradi veliki grijeh, narušio je samo dio imana (jer je fleksibilna cjelina koja raste i opada), iman se smanjio i nije upotpunosti poništen, zato onaj ko uradi veliki grijeh kod njih je musliman grešnik, ili mu’min fasik. Svoje mišljenje izgradili su analizirajući sve dokaze, a ne samo jednu skupinu dokaza poput murdžija i haridžija.

Kako razumjeti hadis ‘ko kaže la ilahe illallah ući će u Džennet’?
Značenje hadisa je: ko izgovori riječi ‘la ilahe illallah’, znajući njeno značenje, i radeći ono na što upućuju te riječi, ući će u Džennet.
Ako bi neki nemusliman izgovorio riječi ‘la ilahe illallah’, ne znajući šta znače, da li bi postao musliman? – Sigurno ne bi, ulema je po ovom pitanju saglasna.
Značenje riječi ‘la ilahe illallah’ je nema istinskog božanstva osim Allaha, odnosno, potvrda da samo Allah zaslužuje da se obožava, te negiranje prava obožavanja bilo koga drugog osim Allaha.
Dakle, iz razumjevanja značenja ‘la ilahe illallah’ proizilazi da se Allah mora obožavati, pa onaj ko ne obožava Allaha puko izgovaranje ‘la ilahe illallah’ nema nikakve koristi.
Šejh Abdurrahman b. Hasan Ali Šejh veli: „Ko smatra da se pod riječima la ilahe illellah misli samo na puki govor, suprotstavio se uputi s kojom su došli poslanici i vjerovjesnici i slijedi put koji nije put mu’mina.“
Medžmu’ur-resail vel-mesailin-nedždijje, 4/298-299

Ovako su prve generacije razumijevale značenje riječi la ilahe illellah, na šta upućuju i riječi Hasana Basrija kada mu je neko rekao da će u Džennet ući onaj ko kaže la ilahe illellah. On je tada kazao:
„Onaj ko kaže la ilahe illellah i ispuni obaveze koje proizlaze iz tih riječi, ući će u Džennet.“
Tertibul-emalil-humejsijje, 1/16; Šerhu akideti ehlis-sunneh, 2/158

Kada je neko upitao Vehba b. Munebbiha: „Zar la ilahe illellah nije ključ Dženneta?“ On je kazao: „Naravno, ali svaki ključ ima svoje zupce. Ako dođeš sa ključem koji ima te zupce, biće ti otvoreno, dok u suprotnom neće.“
Bilježi ga Buhari kao muallek-predaju, str. 216; Ebu Nuajm, Hil’jetul-enbija, 4/66; Begavi, Šerhus-sunneh, 1/47

Pod zupcima se misli na uslove (šartove) ispravnosti la ilahe illellah, njih je sedam:

Prvi: Znanje da ne postoji niko drugi ko zaslužuje da bude obožavan mimo Allaha.

Drugi: Uvjerenje srcem u ispravnost tih riječi.

Treći: Pokornost i predanost njima, formalno i suštinski, i vanjštinom i nutrinom, a to su ibadeti i ostala dobra djela.

Četvrti: Prihvatanje svega onoga što iz tih riječi proizlazi, poput ibadeta.

Peti: Iskrenost u njima.

Šesti: Potvrda istinitosti tih riječi, ali ne samo riječima, nego i srcem.

Sedmi: Ljubav prema tim riječima kao i prema njenim sljedbenicima, te ljubav i mržnja zasnovani na njima.

Dakle, bez ibadeta nema ispravnog razumjevanja riječi ‘la ilahe illallah’, niti ispravne primjene tih riječi, a puko izgovaranje tih riječi bez ispravnog razumjevanja i primjene nema nikakvih rezultata niti vrijednosti.
To je ispravan stav i to je stav selefa i Ehli sunneta vel džemata.
Dakle, prve generacije muslimana su shvatile da puko izgovaranje riječi la ilahe illellah, ukoliko ih ne prate djela, a od kojih su na prvom mjestu namaz, nemaju nikakvu vrijednost, na to upućuju i sljedeći hadisi.
Prenosi se od lbnul-Omera da je Allahov Poslanik ﷺ rekao:
“Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne kažu la ilahe illellah (posvjedoče da nema istinskog boga osim Allaha) i da je Muhammed Allahov poslanik, dok ne počnu klanjati namaz i davati zekat.
Kada budu to radili, zaštitiće kod mene svoje živote i svoje imetke, osim kada to pravo islama zahtijeva, a njihov (konačni) obračun pripada Allahu.”
Bilježi ga Buhari, br. 25, i Muslim, br. 22

Prenosi se od Enesa b. Malika da je Allahov Poslanik ﷺ izjavio: “Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne očituju da nema istinskog boga osim Allaha.
A kada budu to izjavili, obavljali naš namaz, okretali se prema našoj kibli i prinosili žrtvu onako kao što mi koljemo, onda je, s tim njihovim postupkom, njihova krv i imovina za nas neprikosnovena, osim kada to pravda zahtijeva – a konačni njihov obračun pripada Allahu.”
Bilježi ga Buhari, br. 392

Ovi hadisi, kao i citati prvih generacija muslimana, ukazuju da čovjek nije musliman ako samo izgovori la ilahe illellah, već mora i klanjati, jer Poslanik ne prihvata samo šehadet da bi neko bio musliman, nego mora pored šehadeta i klanjati i ostale ibadete raditi.

A Allah najbolje zna

Mr Jakub Alagić

Preuzeto sa whatsapp grupe “Delil”

vidi manje