Ve alejkumus-Selam!

Stajanje u namazu (ar. kijam) je elementarni dio svih propisanih namaza, bez koga, ako postoji mogućnost, nije validan namaza po konsenzusu učenjaka svih pravnih škola. (Vidjeti: Et-temhid, 1/133 i 10/189-196, El-muhalla, 3/59, Bidajetul-mudžtehid, 3/221, El-medžmua, 3/236, Šerhuz-Zerkeši, 1/616-617, Fethul-bari, 2/584, Ez-Zurkani alel-Muvetta, 1/1/399).

Onaj ko klanja sjedeći, a postoji mogućnost stojanja, mora ponoviti namaz, također, po jednoglasnom stavu islamskih pravnika, kako tvrdi imam Tahavi, Ibn-Abdul-Berr, Nevevi i drugi. (Vidjeti: Šerhul-meani, 1/318, 341, Et-temhid, 6/144 i El-medžmua, 3/236.)

Islamski učenjaci smtraju da onaj ko, bez opravdanog razloga, odobri obavljanje namaza bez stajanja (kijama) ili ga ne smatra elementarnim djelom (ruknom namaza), izlazi iz okvira islama i postaje apostata. (Vidjeti: El-medžmua, 3/236.) Imam Ebu-Jusuf, Muhammed b. Hasan, učenjaci malikijske, šafijske, hanbelijske i zahirijske pravne škole smatraju kijam elementarnim djelom namaza, iako se namaz obavljo na lađi, gdje postoji velika opsanost od utopa. (Vidjeti: El-mebsut, 2/2, Bedaeus-sanaia, 1/292, Hašijetu Ibn-Abidin, 1/445, El-insaf, 2/3, El-furua, 1/335, El-iklil, 2/97, El-muhalla, 4/185, Fethul-bari, 1/498, Muhtesaru ihtilafil-ulema, 1/354.)

Ako je obaveza stajati u namazu koji se obavlja na moru, šta je onda sa kopnom gdje ne postoji slična opsnost po kjanjača?! Dakle, stajanje (kijam) je obavezan, osim ako postoji šerijatski validno opravdanje kada sa obaveznika spada kako kijam tako i ostali, shodno razlogu, elementarni dijelovi namaza, kako tvrdi šejhul-islam Ibn-Tejmijje. (Vidjeti: Medžmuatul-fetava, 21/242 i 23/224). Spomenuti propis vrijedi izričito za propisane, (tj. farz) namaze.
Što se tiče hadisa Džabira b. Abdillaha u njemu stoji: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., je klanjao na svojoj jahalici kud god se usmerila, a kada bi obavljao propisane (farz) namaze sišao bi sa jahalice i usmjerio se prema kibli.” (Buhari, 400). U drugoj verziji Džabir, kaže: “Vidio sam ga da klanja dobrovoljne namaze na jahalici.” (Buhari, 4140). Dakle, očito je da se ovdje radi o nafilama, dok se propisani namazi, u mjestu boravka i na putu klanjaju u stojećem položaju. Ibn-Omer, kaže: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., je na putu klanjao na svojoj jahalici, osim propisanih namaza.” (Buhari). U drugoj predaji Ibn-Omer, kaže: “… a propisane namaze nije klanjao na jahalici.” (Muslim).
Iz citiranog se zaključuje da namaz obavljen u prevoznom sredstvu, sjedeći, uz mogućnost njegovog obavljanja u stojećem položaju, nije validan i da se mora ponoviti. Stoga, uvaženi brate, gdje god te zatekne namasko vrijeme, izađi iz kamiona i obavi svoj namaz napolju na propisan način i ne stidi se nimalo svoje vjere, jer je ona najveći Allahov dar čovječanstvu, kada bi samo znali.

Što se tiče kraćenja namaza, to je po većini učenjaka prvih pokoljenja obavezno, kako kaže imam El-Hattabi. (Vidjeti: Mealimus-sunen, 1/225). Ibn-Bettal i Begavi tvrde da je ovo stav većine islamskih učenjaka općenito. (Vidjeti: Šerhul-Buhari, 2/8 od Ibn-Bettala i Šerhus-sunne, 4/162). Nije nam preneseno u autentičnoj predaji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ikada na putu upotpunio svoj namaz.
Što se tiče spajanja namaza to je velika olakšica za putnika. Dozvoljeno je spojiti podne i ikindiju u podnevskom, ali je bolje u ikindijskom vremenu, i akšam i jaciju u akšamskom, ali je bolje u jacijskom vremenu zbog jačine argumenata o spajanju u drugom vremenu (tj. ikindijskom i jacijaskom).
Abdest je bolje obnoviti za svaki namaz, iako je dozvoljeno klanjati više namaza sa jednim abdestom. Abdest je obavezno obnoviti samo u slučaju kada je obaveznik ubjeđen da je izgubio abdest, ne puko sumnjanje, a Allah, opet, najbolje zna.

odgovorio Mr. Safet Kuduzović (2005)
https://islamskiedukativni.wordpress.com