Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Da bi se dao potpun odgovor na pitanje potrebno je analizirati hadise o igranju sa golubovima, navesti njihovo ispravno tumačenje, pojasniti stavove učenjaka i mezheba o golubarstvu, a zatim analizirati ISIL-ovu zabranu istog.

Hadisi o igranju sa golubovima

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao za čovjeka koji je išao za golubom: „Šejtan slijedi šejtana“. Bilježe ga Ebu Davud, Ibn Madže, Ahmed, Buharija u „El-Edebu el-mufred“, Bejheki i Ibn Hibban.
Vjerodostojnim ga ocjenjuje Ibn Hibban, El-Busiri i Albani, a dobrim Abdulkadir Arnaut i Šuajb Arnaut.

Kaže Ibn Hadžer da hadis ne silazi sa nižeg stepena od dobrog hadisa.

Isti tekst hadisa prenosi se od još tri ashaba:

– Enesa, radijallahu anhu, u Sunenu Ibn Medže, a El-Busiri ga ocjenjuje slabim zbog slabosti ravije Ebu Se’ida jer je nepoznat (medžhul).

– Aiše, radijallahu anha, u Sunenu Ibn Medže, a El-Busiri kaže da su mu ravije pouzdane.

– Osmana, radijallahu anhu, u Sunenu Ibn Medže, a El-Busiri kaže da su mu ravije pouzdane, osim što je lanac prenosilaca prekinut, jer Hasan El-Basri nije čuo hadise od Osmana, radijallahu anhu, nego od onih koji od njega prenose.

Prema tome, hadis koji se prenosi od Ebu Hurejre i ostalih ashaba, radijallahu anhum, je vjerodostojan. Sa njim se može dokazivati propis držanja golubova radi igranja.

Ostaje da utvrdimo značenje hadisa shodno kako su ga hadiski stručnjaci komentatori hadisa pojasnili.

Značenje hadisa i propis držanja golubova

Kaže šafijski učenjak muhaddis Es-Sefiri (El-Medžalisu el-v’aijje 1/320): „Dozvoljeno je bez pokuđenosti uzgajanje golubova radi jaja, njihovih mladunčadi, druženja sa njima i (korištenja) kao pismonoše. A što se tiče njihovog držanja radi igranja sa njima, letenja i takmičenja, skupina učenjaka je na stavu da je dozvoljeno, jer je to potrebno u ratu radi prenošenja vijesti. A ispravniji stav je da je pokuđeno.

Prenosi se od Sufjana Sevrija da je rekao: ‘Igranje sa golubovima je bila praksa Lutovog naroda’. … Od argumenata koji ukazuju na pokuđenost igranja sa golubovima je hadis … ‘Šejtan slijedi šejtana’. Ovaj hadis se odnosi na onoga ko je postao ovisan o praćenju letenja golubova, bavljenju njima, penjanju radi njih na krovove sa kojih se vidi (unutrašnjost) i privatnost kuća komšija. … Kod nas (šafija) se ne odbija svjedočenje (na sudu) zbog samog igranja sa golubovima, za razliku kod Ebu Hanife i Malika. A ako se uz igranje (sa golubovima) čini kockanje i slično (drugi harami), onda mu se odbija svjedočenje“.

Poznati muhaddis El-Munavi (Et-Tejsiru 2/80) u svom komentaru El-Džami’u es-sagira kaže da je u hadisu čovjek nazvan šejtanom zbog udaljavanja od istine i ostavljanja ibadeta, a golub je nazvan šejtanom jer je čovjeka odvratio od spominjanja Allaha i zabavio ga onim od čega nema koristi ni na dunjaluku ni na ahiretu. Zatim je dodao da je pokuđeno igranje sa golubovima, ali nema smetnje u njihovom držanju bez igranja sa njima zbog spomenutog hadisa.

Isto tumačenje zašto su čovjek i golub nazvani šejtanom u hadisu prenosi Kadi El-Bejdavi u „Tuhfetul-ebrar“ (3/167), komentaru „Mesabihus-sunne“, i Muhammed El-‘Azim el-‘Abadi u svom komentaru Sunena Ebu Davuda „’Avnul-m’abud“ (13/194).

Dok o razlogu nazivanja šejtanima muhaddis Ibn Hibban u svom Sahihu kaže (13/184): „Onaj ko se igra sa golubovima njegova igra će rezultirati da učini ono što Allah ne voli. A onaj ko učini ono što Allah ne voli on je neposlušan. A neposlušnog je dozvoljeno nazvati šejtanom. Ako je od potomaka Adema, kaže Uzvišeni: ‘Šejtani od ljudi i džina'(El-En’am 112), naziva neposlušne od njih šejtanima. A nazivanje goluba šejtanom je zbog blizine (sa čovjekom), jer je djelo od neposlušnog sa igrom prešlo na njega“.

Muhaddis El-Munavi u „Fejdul-kadir“ (4/169), poznatom komentaru El-Džami’u es-sagira, prenoseći iz knjige „El-Metamihu“ kaže: „Hadis se može tumačiti da je specifičansamo za tog čovjeka (koji je slijedio goluba). A može i da ima opće značenje, jer je (igranje sa golubovima) od zabave i od djela besposličara. Zbog toga je igranje sa golubovima pokuđeno, jer je mizerno djelo i nedostatak lijepog ponašanja. A dozvoljeno je držanje golubova zbog mladunčadi, jedenja i druženja sa njima“.

Kaže imam Sane’ani (Et-Tenvir 6/529) u svom komentaru El-Džami’u es-sagira nakon pojašnjenja zašto su čovjek i golub nazvani šejtanom: „U hadisu je dokaz pokuđenosti igranja sa golubovima“.

A kaže Es-Sindi u svojoj Hašiji (2/412) na Sunen Ibn Madže: „On (čovjek) je šejtan jer se zabavio onim od čega nema koristi slijedeći trag drugog šejtana (goluba) koji ga je odveo u gaflet (nemarnost) od spominjanja Allaha.

Kažu neki učenjaci: držanje golubova radi jaja, druženja sa njima i sličnog je dozvoljeno bez pokuđenosti. A igranje sa njima puštajući ih da lete je pokuđeno, a uz kockanje se onom ko to radi odbija svjedočenje (na sudu)“.

„Nije opravdano držati golubove radi igranja sa njima. Međutim, da se drže radi koristi, u tome nema smetnje“, kaže Abdulmuhsin El-‘Abbad u svom komentaru na Sunen Ebu Davuda (23/561).

Shodno gore spomentom, tumačenje hadisa se može rezimirati u sljedećem:

Prvo – da se hadis odnosi na onoga ko je postao ovisan o praćenju letenja golubova, bavljenju njima, penjanju radi njih na krovove sa kojih se vidi (unutrašnjost) i privatnost kuća komšija.

Drugo – da je hadis specifičan samo za tog čovjeka koji je slijedio goluba.

Treće – da hadis ima opće značenje, tj. da se odnosi na sve ljude koji se igraju sa golubovima (letenjem, takmičenjem i slično), a propis toga je pokuđenost.

Stavovi učenjaka mezheba

Ko se igra sa golubovima koristeći ih za letenje, ne prima mu se svjedočenje (na šerijatskom sudu) po tri mezheba: hanefijskog, malikijskog i hanbelijskog.

Kaže hanefijski učenjak Es-Serahsi (El-Mebsut 16/131): „Nema šehadeta onome ko se igra sa golubovima koristeći ih za letenje, zbog njegove velike nemarnosti (gafleta). U većini stanja srce onog ko se igra bude time obuzeto i on veoma malo obraća pažnju na druge stvari. Zatim, on ustrajava na toj vrsti igre. … Sa vrhova (kuća) i sličnog on većinom gleda ono što nije dozvoljeno gledati. A to je fisk (grijeh). A ako goluba drži u kući da mu pravi društvo, a ne koristi ga za letenje, ta osoba je pravedna, njeno svjedočenje se prima, jer je držanje goluba u kući dozvoljeno“.

Kaže hanbelijski učenjak Ibn Kudame (El-Mugni 10/152): „Ko se igra sa golubovima koristeći ih za letenje, ne prima mu se svjedočenje. … Jer je to vid maloumnosti, mizernosti, nedostatka lijepog ponašanja. U sebi sadrži ezijet komšiluka zbog letenja golubova, gledanje iznad njihovih kuća i gađanje istih sa kamenjem“. Zatim je spomenuo hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, i nastavio rekavši: „A ako drži golubove radi mladunčadi, ili kao pismonoše, ili radi druženja sa njima, a da ne ezijete druge ljude, takvom se ne odbija svjedočenje“.

Po šafijskom mezhebu ne odbija se svjedočenje (na sudu) zbog samog igranja sa golubovima, za razliku od ostala tri mezheba. Osim ako se uz igranje (sa golubovima) čini kockanje i slično (drugi harami) onda mu se odbija svjedočenje.

Kaže imam Nevevi (učenjak šafijskog mezheba) u svoj knjizi „Revdatut-talibin“ (11/226), a slično i u „El-Medžmu“ (20/228): „Držanje golubova radi mladunčadi, jaja, druženja sa njima i kao pismonoše je dozvoljeno bez pokuđenosti. A za igranje sa njima njihovim letenjem i takmičenjem, jedna skupina učenjaka kaže da nije pokuđeno, a ispravno je da jeste pokuđeno. Svjedočenje (na sudu) se ne odbija samim igranjem, a ako se uz igranje i kocka i slično onda se odbija“.

Prema tome, rezime stavova učenjaka o držanju golubova je sljedeći:

Nema razilaženja među učenjacima da je u osnovi dozvoljeno držanje golubova ako se drže radi mladunčadi, proizvodnje jaja, druženja sa njima ili kao pismonoše i slično.

Oko držanja golubova koristeći ih radi letenja, takmičenja i slično, učenjaci hadisa i fikha imaju dva stava: pokuđenost i dozvola. Pokuđenost je bliža ispravnom zbog hadisa Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pokudio hodanje čovjeka za golubom koji leti, a nema argumenata koji taj ukor svode samo na tu osobu.

A ako golubovi koje neko drži jedu tuđu povrtaljku ili nanose neku drugu štetu, navode svoga vlasnika da se penje po tuđim krovovima, da ezijeti komšije i druge ljude zbog njih na bilo koji način, onda je njihovo držanje zabranjeno. A Allah zna najbolje.

ISIL-ova zabrana golubarstva

U proglasu kojeg je Islamska država objavila 09/02/2015. pod naslovom „Zabrana uzgajanja golubova iznad krovova kuća“ nakon zahvale i salavata navodi se sljedeće:
„Obavezni su uzgajatelji golubova iznad krovova kuća da potpuno uklone golubarnike u najdaljem roku sedam dana od datuma izlaska ovog proglasa. Ko se ogluši na ovo biće izložen materijalnoj i zatvorskoj kazni i bičevanjem.
Na običnim muslimanima je da prijave Odjelu Hisbe (šerijatske policije) bilo koju osobu koja sebi dozvoli da ustraje u ovoj praksi. Ovo je zbog toga da se prekine ezijećenje komšija muslimana, ne narušava njihova privatnost i ne gubi dragocjeno vrijeme“.
Sa pečatom: Ministarstvo Hisbe za pokrajinu El-Furat.

Iz ovog proglasa se da zaključiti da ISIL (Islamska država) nije uopćeno zabranio golubarstvo niti držanje golubova. Zabranili su uzgajanje golubova na krovovima kuća zbog toga što se time ezijete komšije, narušava njihova privatnost i u tome gubi dragocjeno vrijeme. Ovakav postupak ima uporišta u onome što smo gore naveli od hadisa, stavova učenjaka i mezheba. A Allah zna najbolje.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

vidi manje