Koje su zablude sekte haridžija?
Odgovorio Dr. Zijad Ljakić u video klipu ispod Poslušajte audio mp3 odgovor
Pitaj Učene ® Latest Pitanja
Kako da se sačuvamo od fitne haridžizma?
Koji je nagovještaj pojave haridžija?
-
Imam Muslim, rhm., u svom sahihu, bilježi od Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, a.s., rekao: “Ako neki čovjek izjavi – ljudi su propali, znajte da je on najpropaliji!” Imam el-Nevevi, rhm., kaže: “Islamska ulema je složna na tome da je prijekor, spomenut u hadisu, upućen osobi koja takvu izjavu iskačitaj više
Imam Muslim, rhm., u svom sahihu, bilježi od Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, a.s., rekao: “Ako neki čovjek izjavi – ljudi su propali, znajte da je on najpropaliji!”
Imam el-Nevevi, rhm., kaže: “Islamska ulema je složna na tome da je prijekor, spomenut u hadisu, upućen osobi koja takvu izjavu iskaže s ciljem potcjenjivanja ostalog svijeta, te smatranja sebe boljim od njih, vidjeći ružnim njihove postupke i djela. Data osoba će se tako ponašati zbog toga što nije svjesna Allahove dž.š., tajne i mudrosti u svemu što se dogaða s Njegovim stvorenjima!”Ko se bude podrobnije bavio historijsko-povijesnom graðom Islama i muslimana primjetiće da je olahko bavljenje propisom tekfira bilo obilježje velikog broja zabludjelih skupina i novotarskih sekti koje su se znale javljati na svakom mjestu, i u svakom vremenu, ustajući protivu jedinstvenog džema’ata muslimana.
Imam Tahavija, Allah mu se smilovao, u djelu “el-‘Akideh el-Tahavijje”, kaže: (84) Od našeg pravca nije ustajanje protivu imama, pa makar i nasilnici bili. Nećemo protivu njih dove učiti, niti ćemo im neposlušnost iskazivati. Smatramo da je pokornost pretpostavljenima – vid obavezne pokornosti prema Allahu, dželle ša’nuhu, izuzev ako nam narede izvršavanje grijeha. Na nama je obaveza da vladarima učimo dovu radi poboljšanja opšteg stanja. (85) Slijedimo sunnet, držimo se džemata, i klonimo se ekstrema, razilaženja i strančarenja!“
Haridžije su osnova, glava i temelj svim navedenim skupinama; oni su sekta koja je prva počela baviti se tekfirom muslimana i izvoðenjem istih iz Allahove, dž.š., vjere, zbog toga što su umislili da ostali muslimani nisu unišli u ovu vjeru onako kako to istinski treba!? Njihovi začeci se javljaju još 10. godine po hidžri, u vojni poznatoj po imenu el-Evtas, nakon raspodjele plijena s Hunejna.U dva sahiha se bilježe predaje od Ebu Hurejre i Ebu Se’id el-Hudrija, radijallahu ‘anhu, da je Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nakon raspodjele plijena s Hunejna, došao čovjek po imenu Abdullah Zul-Huvejsireh el-Temimi, koji reče: “Poslaniče, dijeli pravedno, jer nisi bio pravedan!? Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, reče: ‘Jedan sam od propalih – ako ja ne budem bio pravedan! Teško tebi, ko će onda biti pravedan, ako je ne budem pravedan!?’ Omer, r.a., reče: Dozvoli mi da mu odrubim glavu! Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, reče: Nemoj ga! Iz kičme ovog čovjeka će izaći ljudi koji će biti boljeg namaza od vašeg, i boljeg posta od vašeg, i noću će klanjati više od vas; Kur’an će čitati – ali im srca neće dosezati! Ispadaće iz vjere kao što strijela probada svoju metu.”
U drugoj predaji stoji: “Ako ih budem sreo – kaznio bi ih kaznom naroda Ad! To bi bili najgori leševi pod nebeskim svodom!”
U trećoj predaji se kaže: “Zabaviše se ubijanjem muslimana, dok mušrike i nevjernike zapostaviše!”
Nakon Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, haridžije bijahu ti koji udariše na Osmana, radijallahu ‘anhu, zatim na Aliju, radijallahu ‘anhu, a potom i na halifu Mu’aviju, Allah bio zadovoljan njime. Otprilike bivaju suzbijeni u periodu emirstva Hadždžadž b. Jusufa, Allah mu se smilovao, kao i za vrijeme pravednog halife Omera b. Abdul-Aziza, Allah mu se smilovao. Od tada, haridžije kao sekta, bivaju razbijeni, ali njihove ideje i stavovi i dalje ostaju u životu!
Nastanak i pojava haridžija se smatra i jednom od mu’udžiza Poslanika s.a.w.s., jer nam je On, s.a.w.s., najavio nastanak takvih skupina ljudi, detaljno nam ih opisujući, kako bi se znali njih sačuvati!Alija r.a., koji je dobar dio poslanikovih riječi i hadisa u povodu njih zapamtio, je stupao u borbene akcije protivu njih, nakon dugih i neuspjelih pregovora i razgovora s njima, upozorenja i opomena. Sa njima je vodio borbe čak do Nehrevana.
Šejh ‘Ali el-Šibl, Allah ga sačuvao, u jednom od svojih predavanja, kaže da se razlozi kompletne problematike haridžizma i pogrešnog tekfira muslimana, mogu svesti pod tri tačke, i to:1. El-Džehl – neznanje.
2. El-Heva – strast i prohtjevi.
3. El-Taklid – slijepo povoðenje za drugima.Na kraju navodimo predaju od Džunduba r.a., o kojoj bi trebalo svi malo dublje da razmislimo, a u kojoj stoji slijedeće: “Poslanik, s.a.w.s., nam je pričao: Neki čovjek reče: Vallahi! Allah neće oprostiti grijehe tome i tome! Allah, dželle ša’nuhu, zatim reče: Ko je taj što se kune Mnome da neću oprostiti grijehe tome i tome!? Neka zna da Sam tome već grijehe oprostio, a da Sam tvoja djela sva poništio!“ (Sahihu Muslim, br.2621.)
Molim Allaha dž.š., da sve muslimane poštedi zla ovih ljudi. Amin.
Priredio: Sead ef. Jasavić
vidi manje
Preuzeto sa https://minber.ba/nagovjetaj-pojave-haridija/
Da li u današnjem vremenu postoje haridžije?
-
Slavljen je Allah,naravno da postoje.Zar ono što se radi nisu postupci haridžija, a to je:proglašavanje muslimana nevjernicima,a još opasnije od toga je ubijanje muslimana i nasilje nad njima kroz razne rušilaške akcije.Ovo je pravac haridžija, a on se sastoji od tri načela: 1.Proglašavanje muslimančitaj više
Slavljen je Allah,naravno da postoje.Zar ono što se radi nisu postupci haridžija, a to je:proglašavanje muslimana nevjernicima,a još opasnije od toga je ubijanje muslimana i nasilje nad njima kroz razne rušilaške akcije.Ovo je pravac haridžija, a on se sastoji od tri načela:
1.Proglašavanje muslimana nevjernicima,
2.nepokornost muslimanskom vođi,
3.dozvola muslimanske krvi.
Ukoliko ovakve stavove neko posjeduje,pa makar tome ne pozivao ili ne radio po njima,takav je haridžija.
Rekao je šejhu-l-islam Ibn Tejmijje:”Niko muslimanima nije učinio više štete od haridžija,pa čak ni jevreji ni kršćani.Oni su se trudili svim silama da ubijaju one muslimane koji se nisu sa njima slagali i nisu muslimanski krv i imetke smatrali svetim…”(Minhadžu-s-sunneti 5/248)
Salih Fewzan, El-idžabatu-l-muhimme fi-l-mešakili-l-mulimme,1/7
Sa arapskog preveo: Senad Muhić
Univerzitet: Islamski univerzitet Muhammed b. Saud
Fakultet: Islamska teologija, odsjek: Usulu-d-din (akaid, tefsir, hadis)
Riyadh, Saudijska ArabijaPreuzeto sa https://subuluselam.wordpress.com
vidi manje
Da li su haridžije pripadnici Kible?
-
Islamski učenjaci se razilaze kada je u pitanju status haridžija,ali je bliži istini stav u kojem se kaže da su oni nevjernici, jer dokazi ukazuju na to,a što se tiče obavljanja namaza iza njih, to nije dozvoljeno osim ukoliko ne preuzmu vlast u državi i njome vladaju,kao što to spominju islamski prčitaj više
Islamski učenjaci se razilaze kada je u pitanju status haridžija,ali je bliži istini stav u kojem se kaže da su oni nevjernici, jer dokazi ukazuju na to,a što se tiče obavljanja namaza iza njih, to nije dozvoljeno osim ukoliko ne preuzmu vlast u državi i njome vladaju,kao što to spominju islamski pravnici.U takvoj situaciji musliman će klanjati iza njih i neće ostavljati namaz u džematu.
Od učenjaka koji smatraju da su haridžije nevjernici su i Buhari,Kadi Ebu Bekr, Subki, Kurtubi,a to se isto prenosi i od Kadi Ijjada i Nevevija.(Fethu-l-Bari 12/200)
šejh Salih Fewzan,el-idžabatu-l-muhimme fi-l-mešakili-l-mulimme, 1/9
Sa arapskog preveo: Senad Muhić
Univerzitet: Islamski univerzitet Muhammed b. Saud
Fakultet: Islamska teologija, odsjek: Usulu-d-din (akaid, tefsir, hadis)
Riyadh, Saudijska ArabijaPreuzeto sa https://subuluselam.wordpress.com
vidi manje
Propis onih koji izvode rušilačke akcije i bombaške napade. Da li su oni haridžije?
-
Najmanje čime se mogu opisati jeste haridžizam. Međutim, ukoliko to smatraju dozvoljenim onda su oni nevjernici.Ukoliko smatraju da za takve postupke imaju sevap i da je to borba na Allahovom putu, onda su oni u zabludi i njihov pravac jje pravac haridžija. Takvim postupcima se čini nered na zemljičitaj više
Najmanje čime se mogu opisati jeste haridžizam.
Međutim, ukoliko to smatraju dozvoljenim onda su oni nevjernici.Ukoliko smatraju da za takve postupke imaju sevap i da je to borba na Allahovom putu, onda su oni u zabludi i njihov pravac jje pravac haridžija.
Takvim postupcima se čini nered na zemlji i uništavaju se imanja, te se čini nasilje prema onnima koji su nevini i zastrašuju se muslimani.
Takvi postupci su gori od postupaka haridžija.Haridžije su izlazile na bojno polje i tamo se borili.
Šejh Salih Fewzan, el-idžabatu-l-muhimme fi -l-mešakili-l-mulimme, 1/58
Sa arapskog preveo: Senad Muhić
Univerzitet: Islamski univerzitet Muhammed b. Saud
Fakultet: Islamska teologija, odsjek: Usulu-d-din (akaid, tefsir, hadis)
Riyadh, Saudijska ArabijaPreuzeto sa https://subuluselam.wordpress.com
vidi manje
Eselamu alejkum. Kakav je propis šišanja naćelavo kod muslimana? Da li li to ima veze sa haridžijama?
-
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Šišanje naćelavo ili brijanje glave može imati četiri povoda za koje se vežu i različiti propisi: Prvi povod: brijanje glave u sklopu obreda Hadždža i Umre Nema sumnje da je šičitaj više
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Šišanje naćelavo ili brijanje glave može imati četiri povoda za koje se vežu i različiti propisi:
Prvi povod: brijanje glave u sklopu obreda Hadždža i Umre
Nema sumnje da je šišanje naćelavo prilikom obreda Hadždža i Umre propisano Kur’anom, Sunnetom i idžmaom učenjaka. Kaže Uzvišeni: “Allah će obistiniti san Poslanika Svoga da ćete, sigurno, u Časni hram ući sigurni – ako Allah bude htio – neki obrijanih glava, a neki podrezanih kosa, bez straha”. (El-Feth, 27.)
Po hanefijskom, malikijskom i hanbelijskom mezhebu brijanje glave ili šišanje je od vadžiba Hadždža, dok je kod šafija njegov rukn.
Što se tiče Umre, brijanje glave ili šišanje je vadžib po tri mezheba, a šafije su na stavu da je to rukn Umre.
Drugi povod: brijanje glave radi određene potrebe (liječenja)
Dozvoljeno je muhrimu (onome ko je zanijetio obrede Hadždža i Umre) da u slučaju neke bolesti ili sličnih razloga obrije glavu , a u osnovi je brijanje glave ili šišanje jedan od mahzurata (zabranjenih stvari) u nevedenim obredima za čije kršenje se daje fidja. Kaže Uzvišeni: “A onaj među vama koji se razboli ili ga glavobolja muči, neka se postom, ili milostinjom, ili kurbanom iskupi”. (El-Bekare, 196.)
U hadisu mutefekun alejhi je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prolazio pored K’ab ibn ‘Udžreta kome su se vaške okomile na glavu, pa mu je rekao: “Obrij glavu, zakolji ovcu ili posti tri dana ili nahrani šest siromaha”.
Treći povod: brijanje glave kao vjerski simbol i obilježje mimo Hadždža i Umre
Brijanje glave radi vjere ili isposništva mimo Hadždža i Umre ili uzimanje brijanja glave parolom, simbolom ili obilježjem je novotarija u vjeri. Ovo je ujedno i jedno od obilježja Havaridža, kao što je došlo u Buharijinom Sahihu od Ebu Se’ida El-Hudrija, radijallahu anhu, da je rekao da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo ljude koji će se pojaviti u njegovom Ummetu, izaći će u grupi ljudi čije će obilježje biti brijanje glave, zatim je rekao: “Najgora stvorenja, pobit će ih jedna od dvije skupina (suprostavljene skupine, misli se na tabor Alije i Muavije, radijallahu anhu) koja je bliža istini (tabor Alije, radijallahu anhu)”.
Četvrti povod: brijanje glave mimo gore spomenutih slučajeva
Oko brijanja glave mimo Hadždža i Umre, bez potrebe (poput liječenja) i neuzimajući to simbolom i vjerskim obilježjem poput Havaridža učenjaci imaju dva stava:
Prvi stav – da je mekruh (pokuđeno), na čemu je Malik.
Drugi stav – da je mubah (dozvoljeno), a što je stav Ebu Hanife i Šafije.
Ispravan je drugi stav, a na to ukazuje hadis u kojem je došlo da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio madića koji je obrijao dio glave, pa je rekao: “Ili obrijte svu kosu ili pustite svu kosu”. Bilježi ga Ebu Davud, Nesai i Ibn Hibban, a vjerodostojnim su ga ocijenili Ibn Hibban, Nevevi, Albani i Šuajb Arnaut. Ovaj hadis jasno ukazuje da je dozvoljeno brijati glavu.
U hadisu mutefekun alejhi (Buharija i Muslim) od Ibn Omera, radijallahu anhuma, je došlo da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio KAZE’A (vrsta šišanja). Upitan je ravija Nafija šta je to kaze’a, pa je odgovorio: “Da se obrije dio glave dječaka, a dio ostavi”. Većina učenjaka je na stavu da je šišanje kaze’a mekruh, dok manja skupina smatra haramom. A Allah zna najbolje.
Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
vidi manje
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba
Da li je dozvoljeno konzumirati hranu u restoranima čiji su vlasnici haridžije? Da li je, uopšte, dozvoljeno trgovati sa haridžijama?
-
Dozvoljeno je, osim ako postoji bojazan da će ostaviti na čovjeka uticaj, a većinom oni ne miruju, onda se treba udaljiti. Odgovorio hfz. Amir Smajić – preuzeto sa facebook profila Amir Smajic – https://www.facebook.com/am.ibr.sm
Dozvoljeno je, osim ako postoji bojazan da će ostaviti na čovjeka uticaj, a većinom oni ne miruju, onda se treba udaljiti.
Odgovorio hfz. Amir Smajić – preuzeto sa facebook profila Amir Smajic – https://www.facebook.com/am.ibr.sm
vidi manje
Ko su Haridžije (Havaridži) ?
-
Zahvala Allahu, Haridžije (Havaridži) su jedna od zabludjelih sekti, kao što je dokazano u tekstovima i po konsenzusu učenjaka. Buharija (6934) i Muslim (1068) prenose da je Jusejr ibn 'Amr rekao: ''Pitao sam Sehla ibn Hunejfa: 'Jesi li čuo Allahovog Poslanika, neka je Allahov mir i blagoslov na njčitaj više
Zahvala Allahu,
Haridžije (Havaridži) su jedna od zabludjelih sekti, kao što je dokazano u tekstovima i po konsenzusu učenjaka. Buharija (6934) i Muslim (1068) prenose da je Jusejr ibn ‘Amr rekao: ”Pitao sam Sehla ibn Hunejfa: ‘Jesi li čuo Allahovog Poslanika, neka je Allahov mir i blagoslov na njega, da je bilo šta rekao o Haridžijama?’ On je rekao: ”Čuo sam ga kad je, pokazavši rukom prema Iraku, rekao: ‘Pojavit će se u njemu skupina koja će učiti Kur’an, ali im on neće prelaziti grlo (neće dolaziti do srca op. pre.). Izlazit će iz islama kao što strijela izlazi iz ulovljene životinje.'”
Ibn Madže (173) prenosi da je Ibn ebi Avf rekao: ”Allahov Poslanik, neka le Allahov mir i blagoslov na njega, je rekao: ‘Haridžije su psi Vatre.'”
Šejh Albani ga je ocjenio sahih u Sahih Ibn Madže.
Haridžije su sljedbenici strasti, hirova i novotarija koji su skrenuli sa staze ehli-sunneta ve-l-džem’ata, ali mi ih ne opisujemo kao nevjernike zbog njihove inovacije (novotarije), za razliku od drugih koji slijede strasti i hirove.
Nevevi, neka je Allahova milost na njega, je rekao:
”Stav Šafije i većine njegovih učenika jeste da se haridžije ne mogu opisati kao nevjernici; ovo se odnosi i na Kaderije, većinu Mu’tezila i na druge grupe koje slijede strasti i hirove.”
Šerh Muslim, 7/160.
Šejhu-l-islam Ibn Tejmije, neka je Allahova milost na njega, je rekao:
”Haridžije koje su zastranile, protiv kojih nam Allahov Poslanik, neka je Allahov mir i blagoslov na njega, nalaže da se borimo, protiv kojih se emiru-l-mu’minin, neka je Allah zadovoljan sa njim, jedan od pravovjernih halifa, borio, i za koje su se islamski učenjaci među ashabima, tabi’inima i onima koji su došli posle njih jednoglasno složili kada je u pitanju borba protiv njih, nisu bili opisani kao nevjernici od strane Alije ibn Ebi Taliba, Sa’da ibn Ebi Vekkasa i drugih među ashabima; smatrali su ih muslimanima iako su se borili protiv njiih, a Alija ne bi kretao u bobu protiv nih sve dok ne bi prolili nedužnu krv ili opljačkali imetak nekog muslimana; onda bi kretao u borbu protiv njih kako bi zaustavio zlo i nasilje koje je dolazilo sa njima, a ne zbog toga što su nevjernici. Dakle, on nije odvodio njihove žene u ropstvo i nije uzimao njihov imetak kao plijen.” (Medžu’u-l-Fetava, 3/282.)
Ibn ‘Abidin, neka je Allahova milost na njega, je rekao:
”Iako možete naći da su neki učenjaci, u kontekstu raspravljanja sa Mu’atezilima i drugim grupama, koristili riječ kufr (nevjerstvo) kada su pobijali njihove argumente, ono što su mislili time je da njihovi (Mu’tezila) argumenti neminovno predstavljaju nevjerstvo, bez da to podrazumijeva da su i sami bili nevjernici, jer ono što se može zaključiti iz stavova nije nužno da se pripiše onome koji zastupa taj stav.
Štaviše, oni misle da imaju šerijatske dokaze koji podupiru njihova mišljenja , iako nisu u pravu i pogriješili su. ”
Hašijeh Ibn ‘Abidin, 3/46.
Šejh ‘Abdur-Rahman ibn Salih el-Mahmud, Allah ga sačuvao, je upitan: ”Da li su Haridžije (Havaridži) kafiri (nevjernici)?”On je odgovorio:
”Učenjaci su se razišli u pogledu toga da li su oni nevjernici, ali ispravan stav je da se ne trebaju smatrati nevjernicima. Ali ibn Ebi Talib, neka je Allah zadovoljan njime, je upitan o njima: ”Da li su nevjernici?” Pa je rekao: ”Oni su pobjegli iz nevjerstva, ali su upali u novotariju proglašavanja drugih nevjernicima; mi nećemo upasti u novotariju proglašavanja drugih nevjernicima i na taj način njih označiti kao takve. Ovo je ispravan stav, in ša Allah, iako se njihove novotarije mogu opisati kao novotarije koje sadrže kufr.”
Kraj citata iz Lam’at el-I’tikad, 7/26.
Među njihovim novotarijama su i sljedeće:Oni misle da se iman ne povećava i ne smanjuje.
Oni misle da ne izvršavanje obaveznih stvari predstavlja nevjerstvo.
Stava su da činjenje velikog grijeha predstavlja nevjerstvo.
Vjeruju u borbu protiv onih muslimana koji se ne slažu sa njima.Za više detalja o haridžijama i njihovim novotarijama, pogledati odgovor na pitanje pod rednim brojem 175217.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Šejh Munammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/182237
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
vidi manje
Eselamu alejkum Kakav je propis šišanja naćelavo kod muslimana? Da li li to ima veze sa haridžijma?
-
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Šišanje naćelavo ili brijanje glave može imati četiri povoda za koje se vežu i različiti propisi: Prvi povod: brijanje glave u sklopu obreda Hadždža i Umre Nema sumnje da je šičitaj više
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Šišanje naćelavo ili brijanje glave može imati četiri povoda za koje se vežu i različiti propisi:
Prvi povod: brijanje glave u sklopu obreda Hadždža i Umre
Nema sumnje da je šišanje naćelavo prilikom obreda Hadždža i Umre propisano Kur’anom, Sunnetom i idžmaom učenjaka.
Kaže Uzvišeni: “Allah će obistiniti san Poslanika Svoga da ćete, sigurno, u Časni hram ući sigurni – ako Allah bude htio – neki obrijanih glava, a neki podrezanih kosa, bez straha”. (El-Feth, 27.)
Po hanefijskom, malikijskom i hanbelijskom mezhebu brijanje glave ili šišanje je od vadžiba Hadždža, dok je kod šafija njegov rukn.
Sto se tiče Umre, brijanje glave ili šišanje je vadžib po tri mezheba, a šafije su na stavu da je to rukn Umre.
Drugi povod: brijanje glave radi određene potrebe (liječenja)
Dozvoljeno je muhrimu (onome ko je zanijetio obrede Hadždža i Umre) da u slučaju neke bolesti ili sličnih razloga obrije glavu , a u osnovi je brijanje glave ili šišanje jedan od mahzurata (zabranjenih stvari) u nevedenim obredima za čije kršenje se daje fidja.
Kaže Uzvišeni: “A onaj među vama koji se razboli ili ga glavobolja muči, neka se postom, ili milostinjom, ili kurbanom iskupi”. (El-Bekare, 196.)
U hadisu mutefekun alejhi je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prolazio pored K’ab ibn ‘Udžreta kome su se vaške okomile na glavu, pa mu je rekao: “Obrij glavu, zakolji ovcu ili posti tri dana ili nahrani šest siromaha”.
Treći povod: brijanje glave kao vjerski simbol i obilježje mimo Hadždža i Umre
Brijanje glave radi vjere ili isposništva mimo Hadždža i Umre ili uzimanje brijanja glave parolom, simbolom ili obilježjem je novotarija u vjeri. Ovo je ujedno i jedno od obilježja Havaridža, kao što je došlo u Buharijinom Sahihu od Ebu Se’ida El-Hudrija, radijallahu anhu, da je rekao da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo ljude koji će se pojaviti u njegovom Ummetu, izaći će u grupi ljudi čije će obilježje biti brijanje glave, zatim je rekao: “Najgora stvorenja, pobit će ih jedna od dvije skupina (suprostavljene skupine, misli se na tabor Alije i Muavije, radijallahu anhu) koja je bliža istini (tabor Alije, radijallahu anhu)”.
Četvrti povod: brijanje glave mimo gore spomenutih slučajeva
Oko brijanja glave mimo Hadždža i Umre, bez potrebe (poput liječenja) i neuzimajući to simbolom i vjerskim obilježjem poput Havaridža učenjaci imaju dva stava:
Prvi stav – da je mekruh (pokuđeno), na čemu je Malik.
Drugi stav – da je mubah (dozvoljeno), a što je stav Ebu Hanife i Šafije.
Ispravan je drugi stav, a na to ukazuje hadis u kojem je došlo da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio madića koji je obrijao dio glave, pa je rekao: “Ili obrijte svu kosu ili pustite svu kosu”. Bilježi ga Ebu Davud, Nesai i Ibn Hibban, a vjerodostojnim su ga ocijenili Ibn Hibban, Nevevi, Albani i Šuajb Arnaut.
Ovaj hadis jasno ukazuje da je dozvoljeno brijati glavu.
U hadisu mutefekun alejhi (Buharija i Muslim) od Ibn Omera, radijallahu anhuma, je došlo da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio KAZE’A (vrsta šišanja).
Upitan je ravija Nafija šta je to kaze’a, pa je odgovorio: “Da se obrije dio glave dječaka, a dio ostavi”. Većina učenjaka je na stavu da je šišanje kaze’a mekruh, dok manja skupina smatra haramom. A Allah zna najbolje.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
vidi manje
Zabluda sekte haridzija dr Safet Kuduzovic audio mp3
Zabluda sekte haridzija dr Safet Kuduzovic
audio mp3
vidi manje