Odgovor na ovo pitanje se sastoji iz dva dijela. Prvi dio se odnosi na učenice, a drugi na profesorice. Što se tiče učenica, tj. onih koje pitaju, dozvoljeno im je da pitaju onoga koga smatraju kompetentnim da daje fetve, odnosno onoga za koga se zna da ima valjano šerijatsko znanje. To su pitanja koja se tiču dina (vjere) i zato musliman mora biti oprezan.

Čovjek koji hoće da pođe na put, pa se odluči raspitati o tom putu, neće pitati bilo koga, već samo onoga koga poznaje kao dobro upućenog vodiča. Također, onaj ko krene putem koji vodi Svemogućem, tj. Njegovim Šerijatom, neće pitati bilo koga, već će pitati samo onoga za koga zna ili bar smatra, da je od kompetentnih ljudi u izdavanju fetvi.

Što se tiče onih, koje izdaju fetve bez adekvatnog šerijatskog znanja (profesorice), njima to svakako nije dozvoljeno. Rekao je Uzvišeni Allah:
“Reci: ‘Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i tajni, i grijehe, i neopravdanu primjenu sile, i da Allahu smatrate ravnim one za koje On nikakav dokaz objavio nije, i da o Allahu govorite ono što ne znate.’”
U ovom ajetu Uzvišeni Allah je usporedio sa širkom govor o Njemu bez znanja.

Također, rekao je Uzvišeni Allah:
“Ima li onda nepravednijeg od onoga koji, ne imajući znanje, izmišlja laži o Allahu da bi ljude u zabludu doveo?!”

Od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, se prenosi da je rekao:
“Ko namjerno slaže na mene, neka sebi pripremi mjesto u Džehennemu.”

Dužnost je onoga ko bude pitan o nečemu iz Allahove, dželle šanuhu, vjere da ne odgovori, osim ako ima znanje o tome, bilo da je to znanje sam spoznao (ukoliko je kompetentan da samostalno istražuje dokaze) ili ga je preuzeo od pouzdanog alima. Pitanje izdavanja fetvi je pitanje dina (vjere) i onaj ko to čini, mora biti svjestan da govori u ime Allahove, subhanehu ve te’ala, vjere, o Njegovim propisima i Njegovom Šerijatu. Upravo zato muftija (onaj koji izdaje fetve) treba biti više nego oprezan.

Šejh Ibn Usejmin
Fetve učenjaka dvaju harema – 89. str.