Prije svega trebamo znati šta je to filozofija. Prema znanstvenim definicijama filozofija je nauka o općim zakonima razvitka prirode, ljudskog društva i mišljenja – naučni pogled na svijet. Osnovna pitanja filozofije su istraživanje principa, zakona i kategorija stvarnosti, mišljenja i spoznaja, kao i samog čovjeka uopće. Filozofija je nastala u staroj Grčkoj i vremenom se prenosila i u druge dijelove svijeta i meðu druge narode i kulture. Kako je filozofija došla meðu muslimane?

Postavlja se jedno ključno pitanje: Da li su glavni izvori islama, Kur’an i sunnet, podsticali muslimane da se bave filozofijom. Naravno da nisu u formi u kojoj je filozofija poznata danas, nego su podsticali na razmišljanje o čovjeku, stvorenjima i moći i veličini Stvoritelja. Neki drugi vanjski uzroci doveli su do pojave filozofije kao nauke meðu muslimanima i nastanka onoga što se zove islamska filozofija. Ti uzroci su prije svega prevodilačka aktivnost gdje su mnoga djela iz filozofije prevedena sa grčkog na arapski jezik. Ova prevodilačka aktivnost bila je posebno aktuelna u vrijeme Abbasija, kada su na arapski jezik prevedena značajna djela iz prirodnih i društvenih nauka. Nakon toga i mnogi islamski naučnici i alimi počeli su se baviti filozofijom, a najpoznatiji su: El-Kindi, El-Farabi, Ibn Sina, Ibn Rušd i Ibn Haldun. U početku su ovi učenjaci slijedili filozofsko učenje najpoznatijih grčkih filozofa i mudraca, ali su se vrlo često udaljavali od tog učenja zbog njegove kolizije sa osnovnim temeljima islama i islamskog vjerovanja.

Naučna disciplina koja se kod muslimana razvila još prije, a po mnogo čemu je slična filozofiji, jeste ilmul-kelam (skolastička teologija), s tim da izmeðu ove dvije nauke postoje značajne razlike. Skolastički teolozi oslanjali su se u svojim argumentiranjima na osnovne islamske izvore, Kur’an i sunnet, dok su se filozofi muslimani oslanjali prvenstveno na Aristotelova i Platonova učenja i smatrali su ih sukladnim duhu islamskog učenja. Kada su se filozofi muslimani počeli baviti pitanjima Božanske prirode i svojstava, te spoznajom Boga, tada dolazi do lutanja i odstupanja od izvornog islamskog učenja. Zbog toga se neki islamski učenjaci bune i protive filozofskim metodama spoznaje i tumačenja, a naročito kada je u pitanju Uzvišeni Allah i Njegova bit. Ova kritička struja poznata je kao ehlul-hadis – sljedbenici hadisa (tradicije) i njoj pripada većina učenjaka koji su se bavili islamskim fikhom i idžtihadom. U prvom redu tu su Ibn Tejmijje i njegov učenik Ibnul-Kajjim.

Mnogi islamski učenjaci ne prihvataju da postoji islamska filozofija i da nije ispravno koristiti taj termin, jer muslimani imaju svoju ulemu koja slijedi Kur’an i sunnet, a oni koji su se zabavili filozofijom, oni su zabludjeli novotari. Neki smatraju da Ibn Tejmijje nije u potpunosti odbacivao filozofiju i njene metode spoznaje i argumentiranja, nego je prije svega žestoko kritizirao grčku filozofiju, a istovremeno je stvarao jednu novu filozofiju. Muslimanski filozofi nisu koristili logičku analizu za pobijanje ideje vjerovanja, nego su je koristili da bi dostigli vrhunac razumijevanja vjere i odbacili sve one nejasnoće koje su se nakupile oko ispravnog shvatanja islamske vjere. Nažalost, mnogi od njih su otišli u tome daleko i znatno odstupili od osnovnih načela i principa razumijevanja vjere i Boga u islamu. Što se tiče pitanja da li je dozvoljeno baviti se filozofijom, danas ćemo kod islamskih učenjaka naći različite odgovore.

Jedni će kazati da za time nema potrebe, jer su nam utvrðene metode Kur’ana i sunneta dovoljne da razumijemo vjeru i istinu o Allahu, čovjeku i životu, dok će drugi kazati da se filozofijom dozvoljeno baviti i izučavati je pod odreðenim uvjetima. Prvi uvjet je da se prije upuštanja u filozofska učenja mora dobro upoznati sa šerijatskim znanjem i argumentima da ne bi zalutao oslanjajući se samo na čisti razum. Za opširnije informacije o pitanju filozofije preporučujem da se pročita tekst Amira Durmića na ovoj stranici u sadržaju ”Aktuelno” pod naslovom ”Riječ-dvije o islamskoj filozofiji”. Allah najbolje zna.

Odgovorio: Abdulvaris Ribo