Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

O šejhu
Alim i šejh Sejjid es-Sabik, autor poznate knjige iz fikha „Fikhussunne“, rođen je u Egiptu 1915., a preselio 2000. po Miladiju. Završio je šarijatski fakultet i bio je jedan od alima poznatog univerziteta El-Azhar (u Kairu). Od studentskih dana je postao aktivan član pokreta Ihvanul-muslimin. Bio je optužen da je izdao fetvu za dozvolu atentata i ubistva ministra En-Nekrašija. Zbog toga je u tadašnjim medijima nazvan muftijom za prolivanje krvi (muftid-dima’). Međutim, u toku sudskog procesuiranja je oslobođen optužbe. 1949.g. biva zatvoren sa skupinom članova pokreta. Nakon zatvora je postavljen za direktora Odjela za kulturu u Ministarstvu vakufa. Pred kraj života preselio je u Mekku i predavao na Univerzitetu Ummul-kura. Dobitnik je nagrade Melik Fejsal 1993.g. za zasluge i dostignuća u oblasti islamskog prava.
Ono što se uopšteno prigovara pokretu Ihvanul-muslimin u akidi i menhedžu, to se odnosi i na ovog istaknutog šejha i aktivistu pokreta.

O knjizi
Specijalizirao se u islamskom pravu – fikhu. Najbolja i najbitnija knjiga koju je napisao je bez sumnje „Fikhussunne“ (objevljena u tri toma). Knjigu je napisao po nagovoru i podsticaju vođe pokreta Ihvanul-muslimin Hasana el-Bene. Od bitnih i pohvalnih principa kojih se držao pri pisanju knjige su:
– nevezivanje za određeni fikhski mezheb,
– odbacivanje mezhebske gorljivosti uz poštovanje stavova mezheba i učenjaka uopšteno,
– odabiranje stava koji ima argumente u Kitabu, Sunnetu, idžmau ili kijasu,
– nenaviđenje stavova mezheba i učenjaka osim kada je neophodno,
– lagano, jednostavno i uprošteno pojašnjavanje mes’ela,
– navođenje mudrosti i smisla propisa.
Ova savremena fikhska knjiga se ubraja u jednu od hvale vrijednu knjigu koja ne slijedi slijepo nijedan mezheb niti ijednog učenjaka, nego šerijatske argumente i njihovu snagu.
Naravno, kao i svaka druga knjiga i ona ima nedostataka, grešaka i pogrešnih tumačenja koje znaju eksperti islamskog prava, a što nije predmet ovog teksta.
Od globalnih mahana je što ima mnogo slabih hadisa sa kojima se dokazuju propisi i na njima grade, a autor nije ukazao na slabost tih hadisa. Šejh Albani je pismenim kontaktom pojasnio slabost mnogih hadisa kao i tumačenja određenih pitanja. Na te primjedbe šejh Sejid es-Sabik nije reagovao, pa je šejh Albani napisao knjigu „Temamul-minne“ (jedan tom) u kojoj je pojasnio i ukazao na slabost mnogih hadisa i greške određenih mes’elama za koje je smatrao da je autor pogrešio. U prijevodu ove fikhske knjige na naš jezik nije navođena ocjena hadisa, što je velika mahana, a dovoljno je bilo da se samo ukaže na slabost onih hadisa koje je šejh Albani ocijenio takvima.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com