Vjerovanje na kojem su učenjaci i ulema sunneta i hadisa, je sljedeće:

Vjerovanje u Allaha dž.š., Allahove dž.š., meleke, Allahove dž.š., knjige, Allahove dž.š., poslanike i u ono što nam je došlo od Allaha dž.š., kao i u ono što nam prenose pouzdane osobe (sikat), izravno od Poslanika s.a.w.s. – ništa od navedenog ne odbijaju.

Vjerovanje da je Allah dž.š., Jedan Jedini Bog, koji je utočište svemu, nema drugog boga osim Njega, koji nit’ žene nit’ djeteta nema. Vjerovanje da je Muhammed Allahov rob i Njegov Poslanik, i da je džennet istina, i da je džehennem istina, i da će Sudnji Dan, bez ikakve dvojbe, nastupiti, te da će Allah dž.š., oživjeti mrtve iz svojih kaburova.

Vjerovanje da je Allah dž.š., iznad Arša, shodno ajetu u kojem stoji: الرحمن على العرش استوى „Milostivi, koji se nad Aršom uzvisio.“

Vjerovanje da Allah dž.š., ima dvije ruke – bez zalaženja u njihovu kakvoću (bi-la kejf), shodno ajetu u kojem stoji: خلقت بيدى „Onome što sam s dvije ruke Svoje stvorio!“; ili: بل يداه مبسوطتان „Već nasuprot: Njegove obije ruke su širom otvorene!“

Vjerovanje da Allah dž.š., ima dva oka – bez zalaženja u njihovu kakvoću (bi-la kejf), shodno ajetu u kojem stoji: تجرى باعيننا „Koja će ploviti pod očima našim.“

Vjerovanje da Allah dž.š., ima lice – bez zalaženja u njegovu kakvoću (bi-la kejf), shodno ajetu u kojem stoji: ويبقى وجه ربك ذو الجلال والاكرام „A ostaće samo lice Gospodara tvoga, Veličanstvenog i Plemenitog!“

Za Allahova dž.š., imena se ne kaže da su ona nešto mimo Allaha dž.š., kao što smatraju Mu’utezile i Haridžije!

Vjeruju da Allah dž.š., posjeduje znanje, shodno kur’anskom ajetu: انزله بعلمه „Objavio ga je znanjem Svojim!“; ili: وما تحمل من انثى ولا تضع الا بعلمه “Žensko neće zanijeti, niti će roditi, a da On to ne zna!”

Vjeruju u to da Allah dž.š., čuje i vidi, i ta svojstva Mu ne negiraju, kao što su to učinile Mu’utezile!

Allahu dž.š., pripisuju snagu (kuvvet), shodno kur’anskom ajetu: اولم يروا ان الله الذى خلقهم هو اشد منهم قوة – “Zar ne vide, da je Allah, koji ih je stvorio, od njih mnogo jači!”

Kažu: Na zemlji se neće desiti ništa od hajra-dobra, niti od šerra-zla, mimo onoga što Allah dž.š., bude htio da se desi, i da se sve, u skladu sa Njegovom voljom, dešava, kao što je rekao: وما تشاؤن الا ان يشاء الله „Vi ne možete htjeti ništa osim onoga što bude Allah htio!“ – kao što muslimani i govore: Ono što Allah dž.š., hoće – to biva, a ono što Allah dž.š., neće – to ne biva!

Kažu: Niko ne može učiniti nešto prije nego li ga Allah dž.š., učini, niti je iko u stanju izmaći Allahovom dž.š., znanju, niti iko može učiniti nešto za što Allah dž.š., zna da ga on neće učiniti!
Vjeruju da nema stvoritelja osim Allaha dž.š., kao i u to da Allah dž.š., stvara i loša djela ljudi, te da Allah dž.š., sva djela Svojih stvorenja, stvara, dok ljudi (stvorenja), nisu u stanju ništa stvoriti!

Allah dž.š., je pomogao mu’umine-vjernike u pokornosti Njemu, dok je nevjernike prezreo i ponizio; prema vjernicima je pažljiv i blag i pomaže ih i upućuje, dok prema nevjernicima nije pažljiv, niti ih pomaže, niti ih upućuje – jer, da ih pomaže bili bi jedni od dobrih, i da ih upućuje – bili bi jedni od upućenih!

Allah dž.š., je u stanju popraviti nevjernike i da bude pažljiv prema njima kako bi postali mu’umini-vjernici, ali Njegova je želja da ne popravlja stanje nevjernika i da ne bude pažljiv prema njima sve dok ne povjeruju. Allahova dž.š., volja je da su oni nevjernici shodno Znanju Svojem, pa ih je ponizio, u zabludi ostavio i srca im zapečatio!

Hajr-dobro i šerr-zlo se dešavaju u skladu s Allahovim dž.š., kada’om-sprovedbom i kaderom-odredbom. Vjeruju u Allahovo dž.š., određenje, bilo ono dobro ili loše, slatko ili gorko, (kada’a i kader).

Vjeruju da sami sebi nikako nisu u stanju niti pomoći niti naškoditi osim ako Allah dž.š., to bude htio, kao što je rekao; sve svoje Allahu dž.š., predaju! Smatraju da su svakoga momenta u potrebi za Allahom dž.š., i da su u svakom momentu i halu siromašni spram Njega!

Vjeruju u to da je Kur’an Allahov dž.š., nestvoreni govor, kao i govor o „Vakfu“ i „Lafzu“ – ko bude zastupao „el-Lafz“ ili „el-Vakf“ – ta osoba je, po njima, novotar. Neće se govoriti: Izgovaranje Kur’ana je stvoreno, niti će se govoriti da nije stvoreno.

Smatraju da će se u Allaha dž.š., gledati, na Sudnjemu Danu, kao što se vidi puni mjesec u noći uštapa; vjernici će gledati u Allaha dž.š., dok Ga nevjernici neće vidjeti, zbog toga što će nevjernicima biti uskraćena ta blagodat (mahdžubun)! Allah dž.š., kaže: كلا انهم عن ربهم يومئذ لمحجوبون „Nipošto! Oni će, toga dana, od Gospodara njihova, biti zastrti!“

Musa a.s., je molio Allaha dž.š., za to da Ga vidi na dunjaluku, pa se Allah dž.š., ukazao brdu – smrvivši ga, dajući mu do znanja da Ga ne može vidjeti na dunjaluku, ali će Ga vidjeti na ahiretu!

Nikoga od sljedbenika kible ne proglašavaju nevjernikom zbog grijeha kojeg čini poput bluda, krađe i ostalih velikih grijeha; oni su vjernici i mu’umini onoliko koliko imana pri sebi imaju, pa makar i činili velike grijehe. Vjera je po njima vjerovanje u Allaha, meleke, knjige, poslanike, (Sudnji Dan), i da sve što se događa od dobra ili zla, biva Božijom voljom i Božijim određenjem. Ono što ih je mimoišlo nije ih moglo snaći, a ono što ih je snašlo nije ih moglo zaobići!

Islam je svjedočenje da nema niko pravo da bude obožavan osim Allaha dž.š., i da je Muhammed Allahov Poslanik, shodno onome što se bilježi u Hadisu. Islam, po njima, nije što i iman.

Vjeruju da je Allah dž.š., taj koji obrće ljudska srca!

Vjeruju u šefa’at-zauzimanje, Allahovog Poslanika s.a.w.s., te da je šefa’at predviđen za velike griješnike iz ummeta Muhammeda s.a.w.s..

Vjeruju u kaburska iskušenja i da je „Havd“ (vrelo), istina, i da je „Sirat“ (ćuprija), istina, i da je proživljenje nakon smrti istina, i da je obračun stvorenjima, od strane Allaha dž.š., istina, i da je stajanje pred Allahom dž.š., istina!

Smatraju i tvrde da je iman: riječ i djelo, te da on raste i opada, i ne govore za iman niti da je stvoren niti da je nestvoren. Smatraju da su Allahova dž.š., imena – Allah dž.š., i za nikoga od velikih griješnika ne tvrde da je džehenemlija, niti za ikoga od sljedbenika šehadeta-tevhida tvrde da je džennetlija, sve dok ih Allah dž.š., na osudi onako kako On hoće. Kažu: Njihov krajnji ishod je kod Allaha dž.š. – ako bude htio kazniće ih, a ako bude htio oprostiće im!
Vjeruju da će Allah dž.š., izvaditi (griješne) muvehhide (vjernike), iz džehennemske vatre, shodno predajama koje nam na tu temu dolaze od Poslanika s.a.w.s..

Protivnici su raspravljanja i dokazivanja u vjeri, svađanja u pitanjima kadera (sudbine), kao i upuštanja u raspravke po kojima su poznati „Ehlul-džedel“ – (injadžije i dokondžije). U vezi vjere raspravljaju na takav način što se predaju sahih rivajetima, kao i eserima koje nam prenose pouzdane osobe, sve pravedni od pravednog, dok lanac predaje ne stigne izravno do Allahovog Poslanika s.a.w.s.!

Ni za šta ne kažu: Kako? (kejfe), niti: Zašto (limeh) – jer je takvo što novotarija (bid’at)!
Kažu: Allah dž.š., nije naredio zlo već nasuprot zabranjuje zlo a naređuje dobro! Nije zadovoljan time da se čini zlo, i ako se ono dešava u skladu sa Njegovom voljom.
Znaju hakka selefu (ashabima), koje je Allah dž.š., odabrao za društvo Allahovom Poslaniku s.a.w.s.; slijede njihove vrijednosti, a drže se podalje od onoga što je bio spor među njima, mlade ili stare. Ebu Bekra smatraju prvog, zatim Omera zatim Osmana zatim Aliju, Allah bio svima njima zadovoljan. Vjeruju da su oni pravovjerno upućene halife, te da su oni najbolji od ljudi nakon Poslanika s.a.w.s.!

Vjeruju u hadise koji nam izravno dolaze od Poslanika s.a.w.s., a koji govore o tome da Allah dž.š., silazi na ovodunjalučko nebo, govoreći: „Ima li ko da oprosta traži…“ – kako se to bilježi u sahih-hadisu od Allahovog Poslanika s.a.w.s..

U svemu postupaju po Kur’anu i Sunnetu, shodno ajetu koji kaže: فان تنازعتم في شىء فردوه الى الله والرسول „Ako se u nečemu sporite – spor vaš na Allaha i Poslanika vratite!“

Smatraju utemeljenim slijeđenje selefa i imama ove vjere! Smatraju zabranjenim izmišljanje i inoviranje nečega u vjeri što nam Allah dž.š., nije dozvolio.

Vjeruju da će Allah dž.š., doći na Sudnjemu Danu (bez zalaženja u kakvoću toga), shodno ajetu koji glasi: وجاء ربك والملك صفا صفا „I doći će tvoj Gospodar, a meleki će biti u saffovima poredani!“
Vjeruju u to da će se Allah dž.š., približiti Svojim stvorenjima – onako kako On to bude htio, shodno kur’anskom ajetu koji glasi: ونحن اقرب اليه من حبل الوريد „A mi smo mu bliži od žile kucavice!“

Smatraju utemeljenim klanjanje bajrama i džume, kao i uspostavu džema’ata, za svakim imamom, ne bitno je li dobar ili loš!

Smatraju utemeljenim mesh po mestvama, kako kod kuće tako i na putu.
Smatraju utemeljenim obavezu borbe-džihada protivu mušrika (nemuslimana), od kako je Allah dž.š., poslao Poslanika s.a.w.s., pa sve do posljednje skupine muslimana koja će se boriti protivu Dedždžala itd..

Smatraju utemeljenim upućivanje dove Allahu dž.š., za popravku stanja imama i vođa muslimana, kao i to da ne ustaju protivu njih sabljama svojim, te da nisu učesnici u među-muslimanskim fitna-sukobima!

Vjeruju u pojavu Dedždžala, kao i u to da će ga Isa, sin Merjemin, ubiti!

Vjeruju u Munkera i Nekira, Mi’iradž, istinitost kazivanja snova, ispravnost upućivanja dove za umrle muslimane, kao i to da im je od koristi udijeljena sadaka, na njihovo ime, nakon njihove smrti.

Vjeruju da na dunjaluku ima sihirbaza-magova, kao i to da je osoba koja spravlja sihrove – nevjernik, shodno riječima Allaha dž.š., i vjeruju u to da sihrovi-mađije, postoje na dunjaluku.
Smatraju utemeljenim klanjanje dženaze namaza svakom umrlom pripadniku kible, ne bitno jesu li dobri ili loši, kao i nasljeđivanje njihovog imetka.

Vjeruju da su džennet i džehennem stvoreni.

Vjeruju u to da onaj ko je umro – umro je u skladu sa svojim edželom, kao i onaj koji je ubijen – ubijen je u skladu sa njegovim edželom.

Rizk i nafaka je od Allaha dž.š., i On je taj koji je daje robovima Svojim, ne bitno je li ona halal ili haram, i vjeruju u to da je šejtan taj koji vesvesi čovjeku – šapuće i došaptava, koji mu sumnje ubacuje, i koji ga pritiska.

Vjeruju i u to da Allah dž.š., ponekada, dobre pobožnjake, čašćava nekim ajetima-znacima.

Vjeruju u to da se sunnet ne derogira Kur’anom.

Vjeruju u to da će Allah dž.š., postupati sa umrlom djecom onako kako On bude htio – ako bude htio kazniće ih, a ako bude htio postupiće sa njima drugačije.

Vjeruju u to da Allah dž.š., zna što će robovi Njegovi činiti, pa je i zapisao da će se to desiti.

Vjeruju da je sve u Allahovoj dž.š., ruci.

Smatraju utemeljenim i propisanim sabur i strpljivost onda kada je Allahov dž.š., hukm u pitanju (propis-odredba). Smatraju propisanim postupati po onome što je Allah dž.š., naredio, i kloniti se od onoga što je Allah dž.š., zabranio!

Smatraju nužnim iskrenost pri djelima, kao i upućivanje nasihata muslimanima! Allahu dž.š., robuju kada su u pitanju pobožnjaci, i upućuju savjet i nasihat džema’atu muslimana!
Klone se velikih grijeha, zinaluka i bluda, laži, plemensko-nacionalne pristrasnosti, uzdizanja i oholosti, potcjenjivanja ljudi, umišljenosti.

Smatraju da se treba kloniti onih koji pozivaju novotarijama, a zauzeti se učenjem Kur’ana, bilježenjem hadisa, studiranjem fikha, uz obaveznu skromnost, poniznost i smirenost, lijepo ponašanje, dobročinstvo, ustezanje od ezijjeta ostalih, ne bavljenje gibetom, nemimetom i širenjem fesada, uz rad i posao radi stjecanja nafake – jela i pića.

Ovo je ono što, u globalu, oni drugima naređuju i sami ga praktikuju i vjeruju, i za sve što smo naveli oni imaju dokaze i predaje, i ovog smo stava i mi (ve ilejhi nezhebu!), a tevfika nema ako ga Allah dž.š., ne dadne; On nam je dovoljan, i divan li je On oslonac. Od Njega pomoći tražimo, na Njega se oslanjamo, i Njemu ćemo se vratiti!

Imam ‘Ali b. Isma’il el-Eš’ari, Ebul-Hasen

Izvadak iz djela:
Mekalatul-Islamijjin, 1/297.

Prijevod sa arapskog jezika: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Preuzeto sa minber.ba

vidi manje