Hvala Allahu, dž.š. Neke navedene stvari su muslimanu obavezne (vadžib), a prednost i preimućstvo se daju prioritetnijim i obligatnijim stvarima. Allahov Poslanik, ﷺ. prenosi od svog Gospodara, dž.š., da kaže: “Najviše sa čime Mi se Moj rob može približiti jeste obavljanje onoga što sam mu propisao.”

Zatim je rekao: “Moj mi se rob približava nafilama sve dok ga ne zavolim.”

Vanjska ili vidljiva djela neće biti dobra i primljena bez posredničkog djelovanja i intervenisanja srca. Srce je na poziciji  vladara, a ostali organi su njegovi vojnici. Ako je on zao i pokvaren, takva će biti i njegova vojska. Zbog toga je Allahov Poslanik, ﷺ. izrekao slijedeće riječi: “U tijelu, uistinu, ima jedan dio, ako je ispravan i dobar, ispravno je i čitavo tijelo. Međutim, ako je on pokvaren, pokvareno je čitavo tijelo.”

Djela srca, također, moraju vršiti utjecaj i djelovati na postupke tijela. Prednost ima ono što je obligatnije, svejedno da li se ono nazivalo nutarnje ili vanjsko. Ponekad je ono što se naziva nutarnjim obligatnije, kao što je napuštanje zavidnosti ili oholosti. Čovjeku je preče da se bavi otklanjanjem ovih negativnih osobina, nego da, naprimjer, posti dobrovoljni post. Ponekad je ono što se naziva vanjskim vrijednije i bolje, kao što je primjer noćnog namaza koji je bolji od apstraktnog napuštanja nekih pomisli koje naumpadaju i kojih se čovjek dosjeća kao što je dozvoljena vrsta zavidnosti (gibta) i slično. Svako djelo, nutarnje ili vidljivo, potpomaže onom drugom. Tako namaz odvraća od razvrata i od svega što je ružno, a donosi i ostavlja u naslijeđe skrušenost i druge značajne tragove djelovanja. On, uz  zekat, spada u najbolja djela. Allah, dž.š., najbolje zna. (Ibn Tejmijje, Medžmu’u-l-fetava, 6/381.)

Nema razdvajanja između nutarnje (batin) ispravnosti i popravljanja vanjštine (zahira). Vanjske će forme ibadeta koje čovjek praktikuje i čini svojim organima, ako njima bude tražio Allahovo, dž.š., zadovoljstvo, bez ikakve sumnje, pozitivno djelovati na njegovo nutarnje stanje. Primjer tome su i riječi Allahovog Poslanika, ﷺ.: “Hoćete li da vas obavijestim o tome šta odstranjuje bijes, mržnju i zavist iz prsa: tri dana posta u svakom mjesecu.” (Nesai u Sunenu, hadis br. 2386, a Albani u Sahihun-Nesa’i, hadis br. 2249, za njega tvrdi da je sahih.)

U važne terapije kod liječenja bolesti srca spada i razmišljanje o tekstovima koji prijete onima koji dopuste ovim bolestima da piruju u njihovom srcu, kao što su riječi Allahovog Poslanika, ﷺ.: “Neće ući u Džennet onaj ko u svom srcu bude imao  koliko je trun oholosti (kibura).” (Muslim u Sahihu, hadis br. 91.)

Ili hadis koji govori o riječima Džehennema: “Određen sam za ohole.” (Buhari u Sahihu, hadis br. 4850, i Muslim u Sahihu, hadis br. 2846.)

Ili hadis: “Oholi će na Sudnjem danu biti proživljeni poput praške u likovima ljudi.” (Tirmizi u Sunenu, hadis br. 2492, a Albani u Sahihut-Tirmizi, hadis br. 2025, za njega tvrdi da je hasen -dobar.)

Ili riječi Allahovog Poslanika, ﷺ.: “Među vama će se raširiti bolest prošlih naroda: zavist i mržnja. Ona je ta koja brije. Ne kažem da brije kosu, nego brije vjeru. Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, nećete ući u Džennet sve dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati sve dok se međusobno ne budete voljeli. Hoćete li da vas obavijestim o nečem što će učvrstiti ljubav među vama: širite selam među sobom!” (Tirmizi u Sunenu, hadis br.2510, a Albani u Sahihut-Tirmizi, hadis br. 2038, za njega tvrdi da je hasen – dobar.)

Ko razborito razmisli o ovim prijetnjama za bolesti srca, on će se, bez sumnje, truditi da svoje srce očisti od njih. U tome će se nastojanju potpomoći djelima vidljivih organa i moliti će svoga Gospodara da mu očisti srce od zlobe, zavidnosti i mržnje. Uzvišeni Allah, dž.š., o dovi vjernika, kaže: “… I ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima!” (El-Hašr, 10.)

Allah, dž.š., najbolje zna i neka je salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda, ﷺ.

Muhammed Salih el-Munedždžid