Prvo: Zabranjeno je da polažemo svoju imovinu u takve banke, jer će se time okoristiti banka, a muslimanu nije dozvoljeno da svoju imovinu prepusti u ruke nevjernika da ovaj njegovim novcem ostvaruje ličnu korist i svoje interese. Ukoliko nas nužda prisili da položimo imovinu na kamatnu banku iz razloga bojazni od krađe ili čak straha da budemo ubijeni radi imetka kojeg držimo kod sebe; u tom slučaju ne smijemo uzeti ništa od kamate. Uzvišeni kaže: ”O vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici. Ako ne učinite, eto vam onda, nek znate, – rata od Allaha i Poslanika Njegova! A ako se pokajete, ostaće vam glavnice imetaka vaših, nećete nikoga oštetiti, niti ćete oštećeni biti.” (El-Bekare, 278-279) Ako neko prigovori da će u našem ostavljanju kamate banki taj novac biti prebačen u kase crkvi ili će biti utrošen u ratni materijal i oružje protiv muslimana, kazat ćemo: Mi smo ostavljajući kamatu izvršili Allahovu zapovijed, a sve što proistekne iz toga ne pripisuje se nama. Naređeno mi je da poštujem Allahove zakone, pa ako to za sobom povlači neke loše posljedice, to nije moje djelo i čin, jer preda mnom stoji Allahov imperativ: ”Bojte se Allaha i od ostataka kamate odustanite.”

Drugo: Da li je zagarantovana kamata koju bih uzeo od moga novca? Odgovor je jasan. To nije od tvoga novca, jer je sasvim logično da banka uloži moj novac u investicioni projekat, a zatim izgubi, zaradi više ili pak ništa ne dobije. Ova činjenica nam ne dozvoljava da kažemo da će se mojim imetkom pomagati crkve ili kupovati oružje protiv muslimana.

Treće: Uzimajući tu kamatu, bez obzira u koje svrhe je utrošili, mi priznajemo da je to kamata i zabranjena zarada, a ne nešto drugo. Onaj ko je uzme, na Sudnjem danu će posvjedočiti pred Allahom da je to kamata. Pa je li dozvoljeno muslimanu da tumači taj postupak kao dobrobit i pored njegovog ubjeđenja da je to kamata koju je šerijat zabranio i okarakterisao kao najveće zlo.

Četvrto: Zagovaranje da će u slučaju ostavljanja kamate banki, taj novac biti dodijeljen crkvama ili će njime biti ubijani muslimani, je diskutabilno pitanje i umišljena šteta. Zato nije dozvoljeno činiti stvarnu i postojeću štetu, u ovom slučaju uzimati kamatu, na uštrb umišljene štete, tj. ostavljanja pomenutog novca crkvama.

Peto: Ukoliko uzmeš tu zaradu, znajući da je to kamata, s namjerom da je podijeliš u dobrotvorne svrhe kako bi je se riješio, to znači da si se ukaljao grijehom s ciljem da se od njega očistiš, što ne liči zdravoj logici. Kloni se lošeg prije nego u njega zapadneš. Je li razumno da čovjek urinom uprlja svoju odjeću kako bi je kasnije očistio? Svjestan si da je uzimanje tog novca zabranjeno i da je to povrh svega kamata, pa zašto ga onda uzimati, a zatim dijeliti kako bi se očistio od grijeha. Nije li preče da se odmah na početku kloniš ovoga čina i ostaneš neukaljane duše!?

Šesto: Jesmo li spremni, kada se u našim rukama nađe svota novčanica, da ih, bez oklijevanja, podijelimo, naročito, ako se radi o velikim iznosima. Postoji bojazan da se naša nakana pretvori u razmišljanje koje će na kraju postati odluka: ”Ostavi to u svoju kasu!”

Sedmo: Uzimajući kamatu s namjerom da je podijelimo za opću dobrobit muslimana, počinjemo oponašati Jevreje koje Allah kori u suri En-Nisa 160-161: ”I zbog teškog nasilja Jevreja Mi smo im neka neka lijepa jela zabranili koja su im bila dozvoljena, i zbog toga što su mnoge od Allahovog puta odvraćali, i zato što su kamatu uzimali, a bilo im je zabranjeno i zato što su tuđe imetke na nedozvoljen način jeli. A za nevjernike među njima Mi smo bolnu kaznu pripremili.”

Osmo: Uzimanje kamate donosi nam mnoge štete. Kršćanski i jevrejski vjerski lideri ismijavaju se sa muslimanima, znajući da islam zabranjuje kamatu, govoreći: Eto, to su vam muslimani, njihova knjiga im zabranjuje kamatu, a oni je uzimaju. Bez sumnje da je ovo naša slabost koju poznaju neprijatelji islama, jer grijeh ne šteti samo njegovom počiniocu ili muslimanima, nego i islamu općenito. “I bojte se onoga što će dovesti do smutnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi, i znajte da Allah strašno kažnjava.” (El-Enfal, 25) Pogledajmo na ashabe, koji su bili iskreni Allahovi borci, kada su sa najplemenitijim čovjekom, s.a.v.s., izašli na Uhud. Šta se dogodilo nakon samo jednog počinjenog grijeha!? Uslijedio je poraz nakon očite pobjede. Uzvišeni je rekao: ”Ali kada ste duhom klonuli i o svome položaju se raspravljati počeli, kada niste poslušali…” (Ali Imran, 152), dogodilo se ono što niste voljeli. Neprijatelji islama se raduju kada muslimani posežu za kamatom, iako to ne žele s druge strane, raduju se, jer znaju da kada muslimani zapadnu u grijehe bivaju i poraženi.

Ovo je moj stav i fetva. Ako sam pogodio, pa to je Allahova blagodat, a ako sam pogriješio, to je od mene.

Šejh Ibn El-Usejmin – islambih.org 2000.-2001. god.

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

vidi manje