Zahvala pripada Allahu,

Prvo:
Kao prvo moramo se vama obratiti, pa kažemo: Znajte da je na vama obaveza da se bojite Allaha, vašeg Gospodara, te da ostavite ono što činite od djela koja izazivaju srdžbu Uzvišenog Gospodara, od prestupa i grijeha, kao što vam je obaveza i da činite sve ono što vam je Uzvišeni Allah naredio. Znajte da vam ništa drugo neće koristiti ako želite da se sačuvate kazne i steknete zadovoljstvo Milostivog, neka je Slavljen i Uzvišen On.
To što imate brata koji vas kritikuje, te traži od vas da se držite Allahova šerijata je Allahova milost prema vama, pa koliko li je samo onih koji čine grijehe i razvrat, a nemaju nikog ko bi ih posavjetovao i ukazao na istinu, niti govornika koji bi im naređivao i zabranjivao. S toga je vaša dužnost da ostavite sve što je loše, te da budete pokorni i budete plemeniti prema bratu kojeg vam je Allah dao kao milost.

Drugo:
Naša poruka za vašeg brata sastoji se u nekoliko tačaka:
1. Znaj da je pozivanje ka Allahu obaveza svakog muslimana, s tim da je ona za učene još obaveznija. Na samom početku kada je Allah naredio Njegovu poslaniku da poziva, to je bilo usmjereno ka njegovoj porodici, Uzvišeni je rekao: I opominji rodbinu svoju najbližu.1 Zato je potrebno da ti to bude od prioriteta i željenih ciljeva.
2. Znaj da pozivanje ka Allahu treba strpljenja, a strpljenje pri ovoj stvari je strpljenje u pokornosti Uzvišenom Allahu. Put da’ve nije posut cvijećem i mirisima, već daija na tom putu podnosi teškoće i tegobe kako bi ljudima ukazao na put dobra, i kako bi ih poveo ka uputi. Razmisli o oporuci Lukmana kada se je obratio sinu svome rekavši: O sinčiću moj, obavljaj molitvu i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi – dužnost je tako postupiti.2 Spomenuo je naredbu u strpljenju nakon što mu je naredio da poziva, kako bi ga spremio za taj put (misiju), tako da ni tebi ne priliči da budeš nestrpljiv u pozivanju svoje porodice, niti da ti dosadi ustrajavanje u tome. Ono što bi trebao znati jeste:
Kada pozivaš ka Allahu moraš korisiti takav metod da bi stigao do srca onih koje pozivaš, a grubost i izbjegavanje nisu od uspješnih načina u tome, naprotiv, blagost i naklonjenost su dvije osobine koje su potrebne u pozivanju uopšteno, a naročito ako se pri tome radi o porodici. Uzvišeni je rekao: Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine.3 Dobro razmisli o ovom ajetu da bi spoznao da bježanje ljudi od daije biva zbog njegove grubosti i strogosti, i razmisli o riječima Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem: „Blagost se neće naći u nekoj stvari a da je neće ukrasiti, i neće biti istrgnuta iz neke stvari a da je neće unakaziti.“4
3. Na tebi je da budeš mudar kada pozivaš svoju porodicu, koristeći pri tome razne načine kako bi doprio do njihovih srca; poklonima, da im budeš na usluzi, blago im se obraćajući, kao što trebaš koristiti raznovrsne metode u savjetovanju, npr. da pustiš neku kasetu, doneseš poučan film, nabaviš probrano predavanje, možda čak da dovedeš kući nekog od daija koji znaju lijepo razgovarati s ljudima i pozivati ih, ili da ih preporučiš nekom mimo tebe da ih posavjetuje i usmjeri. Na ovakav način ćeš možda imati uspjeha u svom pozivanju.
4. Prisustvo grijeha kod porodice, možda i kufra (nevjerovanja), čak šta više pozivanje u nevjerstvo, nije razlog da musliman ostavi lijepo ophođenje s njima, da im čini dobročinstvo i ustrajava u njihovom pozivanju, Uzvišeni je rekao: Mi smo svakog čovjeka zadužili da bude dobar prema roditeljima svojim. Ali, ako te oni budu nagovarali da Meni nekoga ravnim smatraš, o kome ti ništa ne znaš, onda ih ne slušaj. Meni ćete se vratiti, pa ću vas Ja o onome što ste radili obavijestiti.5
Naš Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nije prestajao pozivati svog amidžu, Ebu Taliba uprkos njegovom ustrajavanju u širku (mnogoboštvu) i kufru (nevjerstvu) sve do posljednjeg izdisaja, pa gdje su oni koji slijede njegov njegov Sunnet, sallallahu ‘alejhi ve sellem? Gdje su u nastojanju i brizi naspram onih koji se suprostavljaju šerijatu? On je to činio sve dok mu njegov Gospodar nije rekao: Pa ne izgaraj od žalosti za njima.6 Takođe mu je rekao: Pa zar ćes ti za njima od tuge svisnuti, ako oni u govor ovaj neće da povjeruju?7
Ne bi smio da se izoluješ od svoje porodice, te ih tako ostaviš kao plijen šejtanu. Naprotiv, na tebi je da budeš strpljiv i trpiš. Da, na tebi je da se kloniš mjesta gdje se čini grijeh, nemoj sjediti uz televiziju ako se na njoj gleda nešto što je zabranjeno, ali nema potrebe da ih izbjegavaš prilikom jela, tokom porodičnog razgovora ili prilikom posjete nekog od poznanika. Izolovanje je propisano onda kada bi okolina ostavljala negativan trag na vjeru onog koji poziva, ali izbjegavanje porodice samo zato što oni ne žele da ti se odazovu nije propisano u šerijatu, osim u slučaju ako procijeniš da bi takav imao pozitivan uticaj na njihovo ponašanje tako što bi ostavili slušanje ili gledanje zabranjenih stvari, s tim da je potpunije da ostaneš i boraviš uz njih pozivajući ih na najblaži način; tako da bi njihovo ostavljanje griješenja i činjenje obaveznih propisa bilo isključivo s ubjeđenjem i pridržavanjem Allahova šerijata.
5. Ne zaboravi da se potpomogneš dovom svome Uzvišenom Gospodaru da uputi srca tvoje porodice, i da ih potpomogne u slijeđenju istine. Tako je činio naš Vjerovjesnik Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Dovio je za pleme Devs, dovio je za Sekif (stanovnike Taifa), čak nas je obavijestio o nekim vjerovjesnicima da bi dovili za svoj narod, a oni bi ga uznemiravali i udarali!
Abdullah bin Mesũd, neka je Allah s njim zadovoljan, je rekao: ,,Kao da sada gledam u Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, dok priča o jednom od vjerovjesnika. Njegov narod ga je toliko udarao dok ga nisu okrvavili, a on bi brisao krv sa svoga lica i govorio: ‘Allahu moj, oprosti narodu mom, zaista su oni neznalice.’ˮ8
Allaha molimo da ti upiše nagradu, da tvoju porodicu uputi na put ustrajnosti u vjeri, te da vas sastavi na dunjaluku (ovozemaljskom životu) u dobru i na uputi, a na Ahiretu (drugom svijetu) u najuzvišenijim predjelima Dženneta.

Allah najbolje zna, i Allah je taj koji upućuje.

Islam: Pitanje i odgovor.

fusnote:
1 Sura eš-Šuʹara 214.
2 Sura Lukmãn 17.
3 Sura Ali-ʹImran 159.
4 Bilježi ga Muslim, br. 2594.
5 Sura el-Ankebũt 8.
6 Sura Fatir 8.
7 Sura el-Kehf 6.
8 Blježi ga el-Buhari, br. 3290, i Muslim, br. 1792.

Muhammed Salih el-Munedždžid
http://www.islamqa.info

Prijevod:
Mirza Musić

Revizija:
Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/478839/