Alejkumuselam.

Kada se radi o glagolima, osnovno pravilo jeste da se taj „elif“ bez znaka (hemzetul vasl), kada se počinje od te riječi, izgovara sa dammom (u), ako je na trećem harfu damma:

اتْلُ
اشْكُرْ
(utlu, uškur).

Ako je na trećem harfu fetha (e) ili kesra (i), tada se čita sa kesrom (i), kao u slučaju: ikterebe
اقْتَرَبَ

A primjer kada je treći harf sa kesrom, jeste

اضْرِبْ
(idrib).

Ovo je osnovno pravilo vezano za otpočinjanje riječi kada je ona glagol, a za detaljne primjere i eventualne izuzetke, treba vise vremena da se napise o tome. Zato je najbolje pojasniti na konkretnom primjeru.

Kada su u pitanju imenice koje nisu odredjene određenim članom (el), one se citaju sa kesrom ako se od njih počinje, poput:

istikbara, istigfar استغفار استكبارا

Kada su u pitanju imenice određene sa članom (el) one se čitaju sa fathom (e), kao u tom slucaju (el-jevm), ako se počinje od te riječi.

Ako se prelazi od prethodne, onda se taj (hemzetul vasl gubi i odmah se ide na harf iza, kao npr. u tom slucaju:

(enfusekumul-jevme)

Drugi primjer je:

الْحَمْدُ للّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ
El-hamdu lillahi…

Ako se prelazi sa bismille, onda se uči: …rrahimil-hamdu.

Vidimo da se hemzetul vasl izgubio, i odmah se sa zadnjeg hereketa bismile prešlo na (l).

prof. Senad Muhić

preuzeto sa viber zajednice “Halka Kur’ana” koju uređuje i vodi prof. Senad Muhić

https://invite.viber.com/?g2=AQAB0SOh4Vyjp0ooE6UPJ2VxXEQ+NOpIXu5KUE0X6g/lm67MM0PKUSiYZyKJ/nMC&fbclid=IwAR1LchLMN1PUKBVN1QR4nZMiA1ASBDzOmU2QiWPMPn_8pO8YHEThBsKGA6I&lang=en

vidi manje