We alejkumusSelam,

Samoubistvo u islamu spada u velike grijehe. U mnogim hadiskim zbirkama mogu se naći hadisi (govor poslanika Muhammeda, s.a.v.s.) koji o tome govore. Međutim, koliko sam shvatio, kopka te da li je samoubistvo možda ipak opravdivo u slučajevima općeg dobra kao što je to slučaj npr. u Palestini. Oni koji to opravdavaju povode se za šerijatskim pravilom ed-darūrātu tubīhul-mahzūrāt, što znači “nužda čini zabranjene stvari dozvoljenim”, tj. zabranjene stvari postaju mubah, dozvoljene.

Ja lično mislim da samoubistva u ma kojoj formi nisu, opravdana. S tim uvezi, rah.prof. Ibrahim Džananović je jedne prilike upitao: “Ako bi svi ljudi na Zemlji nestali ili umrli, a ostali samo jedan brat i sestra, da li bi oni mogli stupiti u brak kako bi se ljudski rod održao?” Dobro se sjećam kako je rekao kako si ni u tom slučaju Allahov zakon ne smije mijenjati, tj. takav brak bi bio ništavan, i ujedno veliki grijeh.

Muslimanu nije dozvoljeno da sam sebi oduzme život. Allah, dž.š, kaže: ‘O vjernici, jedni drugima na nedozvoljen nacin imanja ne prisvajajte, ali dozvoljeno vam je trgovanje uz obostrani pristanak, i jedni druge ne ubijajte! Allah je, doista, prema vama milostiv.’ I hadisi koji se odnose na tu temu su izuzetno strogi. Muhammed, s.a.v.s, kaže: ‘Ko je izvršio samoubistvo trovanjem, vjecno ce ispijati otrov u Vatri.

Ko oduzme sebi život oštrim predmetom, vjecno ce se probadati tim predmetom u Vatri i iz nje nikada nece izaci.’ Dakle, osnova u vezi s tim je stroga zabrana. Onaj ko pocini samoubistvo ucinio je veliki grijeh koji izvodi iz imana. Život je emanet koji je dat covjeku na cuvanje i on nema pravo da raspolaže životom na nacin koji on želi. Život nije covjekovo vlasništvo, jer on nije stvorio sam sebe.

Allah, dž.š, je Stvaralac svega i covjeku nije dozvoljeno da požuruje svoju smrt. Islamski ucenjaci dozvoljavaju odstupanje od tog pravila u slucaju kada je korist od takvog postupka veca od njegovog zla. Primjer za to jeste živi štit, koji neprijatelj «napravi» od zarobljenih muslimana. Muslimanima je dozvoljeno da pucaju u živi štit kako bi sprijecili neprijatelja u prodoru na muslimansku teritoriju, tj. da bi izbjegli prolivanje krvi daleko veceg broja ljudi od onoga što je u živom štitu.

Po njima, dozvoljeno je žrtvovati odredjen broj ljudi kako bismo spasili ostatak ummeta. To su izuzetne situacije, precizno odredjene. Dozvola za takvo postupanje izvodi se iz fikhskog pravila ‘dozvoljeno je odabrati manje zlo da bi se izbjeglo vece.’ Mi danas nismo u stanju da odemo u Palestinu i da se borimo, ali smo u stanju da materijalno pomažemo našu bracu, to je naša stroga obaveza.

Mozemo dati svoj doprinos u borbi protiv neprijatelja kroz prekid saradnje koju smo s njim imali a od cega bi on imao koristi. Na taj nacin, svaki musliman, na bilo kojem mjestu, može da da svoj doprinos borbi protiv neprijatelja islama i muslimana. A Allah najbolje zna!

Odgovorio prof. Jasmin Djanan – preuzeto sa http://www.n-um.com