Džabir, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka mještanin ne prodaje za beduina, pustite neka Allah opskrbljuje jedne ljude preko drugih. ”

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijedao je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka mještanin ne prodaje za beduina. ”

Enes, radijallahu anhu, govorio je: “Zabranjeno nam je da mještanin prodaje za beduina, makar mu bio brat ili otac.”

Ibn Omer, radijallahu anhu, izjavio je: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da mještanin prodaje za beduina.”

Ibn Abbas, radijallahu anhu, nekom je prilikom rekao: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je dočekivanje trgovaca izvan grada i zabranio je da mještanin prodaje za beduina.” Tavus je upitao šta znače riječi: ” .. .i da mještanin prodaje za beduina”, a lbn Abbas, radijallahu anhu, odgovori: “Zabranio je da mu bude mešetar.”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, zabranjeno je da mještanin prodaje za beduina, i to izgleda ovako: “Beduini su donosili u gradove svoju robu i prodavali je po cijeni toga dana. Većinom su se vraćali nazad u pustinju jer ih je boravak u gradu koštao, iako su ih mještani lijepo primali i lijepo postupali prema njima. A bilo je i onih mještana koji su govorili beduinima: ‘Vratite se u pustinju, a svoju robu ostavite kod mene, pratit ću cijene na tržištu, pa ću robu prodati skuplje!’ Tako su neki izbjegavali ugošćavanje beduina, i zato je to islam zabranio. ”

Drugo, gornja konstatacija odnosi se samo na onog mještanina koji za beduina prodaje uz nadoknadu, jer onaj ko tako radi uglavnom nema interesa da vlasnik robe zaradi, već nastoji ostvariti svoj interes i određenu zaradu. Na to nas jasno upućuje Ibn Abbasovo, radijallahu anhu, objašnjenje hadisa: “Zabranio je da mu bude mešetar.” Dopušteno je da mještanin prodaje za beduina ako iskreno radi za njegov interes, jer je vjera iskren odnos prema muslimanima, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.

Treće, to je zabranjeno generalno, tj. bez obzira na to bio pustinjak rođak mještaninu ili ne bio. Dokaz za to jeste Enesova, radijallahu anhu, izjava: ” … makar mu bio brat ili otac.”

Četvrto, kako je zabranjeno da mještanin prodaje za beduina, isto tako zabranjeno je da kupuje za njega. U tome se smislu prenosi da je Enes, radijallahu anhu, rekao: “Govorilo se: ‘Mještanin se ne bavi trgovinom u korist beduina’, a izraz trgovina sveobuhvatna je i odnosi se ne predavanje i kupovanje.” Govoreći o tome da isti status ima predavanje i kupovanje u korist beduina, imam Eš-Ševkani zapisao je sljedeće: ” … tome u prilog ide i razlog koji je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo rekavši: “…pustite neka Allah opskrbljuje jedne ljude preko drugih”, a to se ostvaruje prodajom određene robe, ali i time da čovjek koji ne poznaje cijene na tržištu, kupuje robu. Čak kada bismo i pretpostavili da ne postoji šerijatski tekst po kojem kupovanje ima status predavanja, pravilo u usuli-fikhu glasi: ‘Izraz prodaja odnosi se na kupovinu, a izraz kupovina na prodaju’, jer je ta riječ homonim i odnosi se na obje stvari. A u usuli-fikhu poznato je razilaženje islamskih učenjaka o tome je li dopušteno upotrebljavati homonime, višeznačne riječi. Ispravno je mišljenje onih učenjaka koji kažu da je to dopušteno ako značenja te riječi nisu međusobno oprečna.”

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua’tul-menahiš-šeri’jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

vidi manje