Uvaženi brate u vjeri, mnogo toga bi se trebalo kazati da bi odgovor na pitanje bio potpun, mi ćemo rezimirano spomenuti nešto najbitnije.

Prvo, namaz je najbitniji stub islama, nakon što čovjek uđe u vjeru izgovaranjem šehadeta. Allahov Poslanik kazao je Muazu ibn Džebelu, r.a, kada ga je slao u Jemen, u kojem su tada živjeli ehlul-kitabije: ”Neka prvo u što ćeš ih pozivati bude da posvjedoče da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov rob i poslanik, pa ako ti se odazovu, obavijesti ih da im je Allah propisao klanjanje pet namaza u toku dana i noći.” (Buharija i Muslim) Mnogo je drugih argumenata koji nam ukazuju koliko mjesto u islamu ima namaz.

– Namaz je vremenski ograničena obaveza. Kazao je Uzvišeni Allah: ”A kada molitvu završite, Allaha spominjite, i stojeći, i sjedeći, i ležeći. A u bezbjednosti obavljajte molitvu u potpunosti, jer vjernicima je propisano da u određeno vrijeme molitvu obavljaju.“ (En-Nisa, 103) Islamski učenjaci kazali su da kao što nije dozvoljeno klanjati namaz prije nastupanja namaskog vremena, tako isto ga nije dozvoljeno odgađati i klanjati nakon isticanja namaskog vremena.

– Odgađanje klanjanja namaza, izvan njegovog propisanog vremena, smatra se velikim grijehom (osim situacija koje su izuzete vjerodostojnim argumentima, kao što je stanje putnika kada je dozvoljeno kraćenje i spajanje namaza). Kazao je Uzvišeni Allah: ”Teško se klanjačima, koji su nemarni prema namazu.“ (El-Ma’un, 4-5) Islamski tumači Kur’ana, u komentaru riječi ”nemarni”, rekli su da to znači da odgađaju klanjanje namaza izvan propisanog vremena.

Također, Uzvišeni Allah je kazao: ”A njih smijeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama pođoše; oni će sigurno zlo proći.“ (Merjem, 59) Ibn Mes’ud, r.a., komentarišući riječi ”koji molitvu napustiše”, kazao je da to znači da su ”odgađali namaz i klanjali ga izvan propisanog namaskog vremena”.

Drugo, tvoje pitanje je malo nedefinirano. Kažeš da se za vrijeme podne-namaza nalaziš u autobusu. Ne mogu da vjerujem da se cijelo vrijeme od podne do ikindije nalaziš u autobusu.
Ali, pod pretpostavkom da si cijelo vrijeme u autobusu, onda treba da znaš da osoba koja se vozi u autobusu može biti u jednoj od dvije situacije:

1. Da putuje autobusom koji na toj relaciji ima zaustavljanje (odmaranja). U ovakvoj situaciji osobi nije dozvoljeno da klanja u autobusu obavezne namaze, jer bi na taj način izostavila rukn (stajanje u namazu, sedždu i okretanje prema Kibli) koji se u pauzi koju pravi autobus mogu ispoštovati.

2. Da putuje autobusom koji se na određenoj relaciji ne zaustavlja, ili se zaustavlja nakon što istekne namasko vrijeme, i u tom slučaju nije dozvoljeno odgađati namaz do zaustavljanja autobusa, već će klanjati namaz u sjedećem položaju. Ovo u slučaju čovjeka koji ne potpada pod pojam musafira/putnika. Ako se radi o putniku, tada može da spoji podne sa ikindijom i akšam sa jacijom.

Što se tiče sedžde, nju će činiti tako što će se tijelom pognuti naprijed, malo više od poginjanja prilikom obavljanja ruku’a.

Treće, ako nisi cijelo vrijeme u autobusu, odnosno ako se nalaziš u autobusu onda kada nastupi početak podne-namaza, onda treba da znaš da je namaz validan bez obzira u kojem dijelu namaskog vremena se obavio: da li ga obavili u prvom namaskom vremenu ili ga odgodili do pred kraj namaskog vremena. Međutim, učenjaci su za većinu namaza kazali da ih je najbolje klanjati u prvom namaskom vremenu, ali to ne znači da se namaz ne može odgoditi i klanjati poslije, bitno je da se klanjanje namaza ne odgađa izvan propisanog namaskog vremena.

Jednog dana Džibril je došao Allahovom Poslaniku i tog dana klanjali su svaki namaz u prvom namaskom vremenu, a narednog dana opet mu je došao i tog dana klanjali su svaki namaz na isteku namaskog vremena, pa mu je nakon toga kazao: ”Namasko vrijeme je između ova dva.” (Muslim) To znači da je čovjeku dozvoljeno, naročito ako ima potrebu, da odgodi klanjanje namaza i nije obavezan da ga klanja na samom početku namaskog vremena, bitno je da ga ne odgodi izvan vremena koje je propisano za taj namaz.

Četvrto, mnogo je muslimana koji misle da se namaz striktno mora klanjati u kući ili džamiji, na tepihu, sedžadi i sl., a istina je na drugoj strani. Dozvoljeno je klanjati na svakom čistom predmetu, kao što je daska, beton, karton, kao što je dozvoljeno, u osnovi, klanjati na zemlji koja nije uprljana, bez da se na nju prostire bilo šta. Spomenuto ubjeđenje nosi sa sobom mnoge negativnosti od kojih je i ostavljanje namaza i njegovo naklanjavanje od strane onih koji idu u školu, ili od strane ljudi koji imaju svakodnevnu radnu obavezu.

Također, mnogo je ljudi koji ostavljaju klanjanje namaza u njegovom namaskom vremenu iz razloga što ne poznaju šta je to nečistoća, a šta nije, tako da mnogi smatraju da čovjek ne može da klanja u radnom odijelu koje je ”uprljano” prašinom, cementom, zemljom, malterom, farbom, krečom, uljem, tovatnom mašću, a sve spomenute stvari, po vjerskom shvatanju, su čiste i ne utječu na validnost namaza.

Ako čovjek može da klanja u posebnoj odjeći – ona koja je čista i od spomenutih stvari, naravno da je to bolje, ali to ni u kojem slučaju ne znači da, ako to nije u mogućnosti, treba dozvoliti da propusti klanjati namaz u njegovom propisanom vremenu. Slična situacija je i sa pitanjem mjesta klanjanja namaza.

Rezime: Dragi brate, ako se nalaziš u vožnji tokom cijelog namaskog vremena, tada ti je obaveza da klanjaš shodno mogućnosti. Ako se autobus zaustavlja, obaveza ti je klanjati u toku pauze. Ako si u toku namaskih vremena u školi, iskoristi odmore između časova i klanjaj obavezne namaze u njihovom namaskom vremenu, na mjestu koje je čisto. U tom periodu dovoljno je da klanjaš samo farzove, obavezne namaze, bez da klanjaš nafilu, dobrovoljne namaze. A Allah najbolje zna!
Na pitanje odgovorio: prof. Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

vidi manje