Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Hadisi u kojima se navodi izgovaranje „Amin“ nakon učenja Fatihe su došli u opštoj formi te se odnose na svakog klanjača, tj. kako na muškarce tako i na žene. Što znači da je i ženama, u osnovi, mustehab da izgovaraju „Amin“ nakon učenja Fatihe.

Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je rekao: „Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kada bi završio učenje Ummul-Kur’an, podigao bi glas i rekao: ‘Amin.’“ Bilježi ga Darekutni i Hakim. Darekutni ga ocjenjuje dobrim, a Hakim vjerodostojnim. Kaže Ibn Hadžer u „Telhisu“: „Darekutni je rekao: ‘Lanac prenosilaca je dobar.’ Hakim je rekao: ‘Vjerodostojan je po uvjetima Buharije i Muslima.’ A Bejheki je rekao: ‘Hasen-sahih.’“

Kaže imam Nevevi u knjizi El-Medžmu’ (3/371): „Izgovaranje „Amin“ nakon Fatihe je sunnet svakom klanjaču, svejedno bilo imamu, muktediji, onom ko klanja sam, muškarcu, ženi, djetetu, onom ko stoji, sjedi, leži (iz opravdanog razloga), onome ko klanja farz ili nafilu, u namazima u kojima se uči naglas ili u sebi. Oko ovoga nema razilaženja među našim učenjacima (misli na šafijski mezheb)“.

Sa druge strane, ženi je zabranjeno da podiže glas u prisustvu muškaraca stranaca, pa ako žena klanja u džematu sa muškarcima koji joj nisu mahremi neće izgovarati „Amin“ naglas nego u sebi ili jako tiho. Dokaz za to je hadis u kojem je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio ženama da izgovaraju „Subhanallah“ kada treba popraviti ili upozoriti imama u namazu da je napravio grešku; na njima je da udare rukom o ruku (pljesnu).

Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Tesbih (riječi: subhanellah) je za muškarce, a tasfik (udaranje rukom o ruku) za žene.“ Hadis je mutefekun alejhi, a Muslim dodaje: „U namazu.“

Kaže Ibn Hadžer u „Fethul-bari“ (3/77): „Ženama je zabranjeno da izgovore ‘Subhanallah’ jer im je naređeno uopšteno da stišavaju glas u namazu zbog bojazni da ne bude fitna (muškarcima), a muškarcima je zabranjeno pljeskanje jer je to svojstveno ženama“.

Ali ako žena klanja sa muškarcima koji su joj mahremi ili samo sa ženama ili klanjaju i muškarci i žene skupa, ali su žene u posebnoj prostoriji i ne postoji bojazan da će njihov glas doprijeti do muškaraca, onda im je mustehab da i one izgovaraju „Amin“ naglas.

Kaže Ibn Kudame u „El-Mugni“ (3/38): „Žene izgovaraju naglas u namazima u kojima se uči naglas, a u prisustvu muškaraca ne izgovaraju naglas, osim ako su muškarci njeni mahremi, onda nema smetnje“. Ovo isto potvrđuje imam Nevevi u „El-Medžmu“ (3/390).

Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba