Kur’anska kazivanja ukazuju da kazna nije zadesila vjernike koji su bili uz poslanike, nego samo one koji su odbili pokornost.

Nuh

I kad je zapovijed Naša pala i voda s površine Zemlje pokuljala, Mi smo rekli: “Ukrcaj u lađu od svake životinjske vrste po jedan par, i čeljad svoju – osim onih o kojima je bilo govora – i VJERNIKE!” – a malo je bilo onih koji su s njim vjerovali. (Hud, 40.)
I Mi smo njega i ONE KOJI SU BILI UZ NJEGA u lađi krcatoj spasili. (Eš-Šuara, 119)

Lut

I Mi smo njega i PORODICU NJEGOVU spasili, osim žene njegove; ona je ostala sa onima koji su kaznu iskusili. (El-E’araf, 83)
I Mi iz njega VJERNIKE izvedosmo – a u njemu samo jednu kuću muslimansku nađosmo. (Ez-Zarijat, 35-36)

Šuajb

I zadesi ih potom strašan potres i oni osvanuše u zemlji svojoj mrtvi, nepomični. Oni koji su SMATRALI Šuajba LAŠCEM – kao da nikada u njoj nisu ni bili. (El-E’araf, 83)
I kada je pala naredba Naša, Mi smo, iz milosti Naše, Šuajba i vjernike s njim spasili. (Hud, 94)

Musa

„I kada smo zbog vas more rastavili i vas izbavili, a faraonove ljude, na oči vaše, potopili. (El-Bekare, 50)
„A Musaa i sve one koji BIJAHU S NJIM spasismo – i one druge potopismo.“ (Eš-Šuara, 65-66)

Salih

„I kad je došla kazna Naša, Mi smo, milošću Našom, Saliha i VJERNIKE s njim spasili.“ (Hud, 66)

Hud

I kad je došla kazna Naša, Mi smo, milošću Našom, Huda i VJERNIKE s njim spasli i patnje surove ih poštedjeli. (Hud, 58)

vidi manje