#Ef.Sabahuddin Sijamhodzic#
(Preuzeto)
Nagovorili su me da ovo ponovo objavim. Mogao bih dodati još ponešto, ali i danas je to to:
(NEKIM) BOŠNJACIMA
Bošnjaci!
Prošla je Srebrenica…
Prošao je Prijedor…
Slobodno nastavite slušati Stoju, Janu, Maru, Cecu,..
Slobodno odvrnite do daske Peđu, Među, Keđu,…
Dajte svoj djeci lovu nek ih idu LIVE slušati i gledati po diskotekama Bosne i dijaspore.
Ne folirajte ni sebe ni druge da vam je stalo – kad vam nije stalo!
Iditi na hrvatsko more!
Trošite i pomažite ekonomiju Kitarovićke.
Slobodno recite ženi svojoj da se skine pred sinovima svojim, a kćerkama da se pred tvojim očima skine.
Baci obraz pod noge!
Ako imaš, još uvijek šta baciti!
Eeee, da se tvoj djed i nena u šamiji cazinki mogu pomoliti pa da vide snahe i sinove i unučad kako izgledaju!
Vrućina je… a treba se malo brljugati…
To što pokrijete ono malo sramote – i to je radi reda!
Radi reda, k'o što je jednom godišnje radi reda NEVER FORGET Srebrenica…Šta NEVER?
EVER FORGET SREBRENICA.
Bošnjaci!
Gdje vam je prag ponosa? Imate li ga?
Nemojte nikome o njemu govoriti jer niko vam vjerovati neće.
Napišite sebi na papir jer on trpi sve.
I istinu i laž.
Pročitaj što si napisao i reci jel’ to to.
Pa ti ne čuvaš obraz i ponos žene svoje, kćerke svoje, porodice svoje,… da čuvaš obraz drugih muslimanki.
Ti razvaljuješ porodicu svoju, da čuvaš tuđu.
Heeej, jesi li toga svjestan?
Nema naroda na svijetu koji više priča da voli zemlju svoju, a da je na svim poljima razvaljuje do temelja…
E ako si nanijetio da mi uzvratiš, jer to ti je ćejf – bio i ostao –
da bilo kome, pa i meni kažeš…” ‘ta ti meni soliš pamet? ‘ta ti pametuješ iz Švice “… moram ti reći…
Ti svakome imaš nešto reći, smao sebi nemaš..
Volio bih da ti ovo ne moram reći… ali, moram
Ne polažem ti račun, jer ne zaslužuješ da ti račun polažem…
Da, branio sam Bosnu onda kada je bilo najteže.
Ponosim se tim.
I niti jedne faze svoga života se ne stidim…
Ima vremena na koja nisam ponosan, ali se ne stidim!
Ja sam svojim rukama u kabur svog oca spustio ‘93. i tada se zavjetovao da izdati neću…
Svojim sam prstima, prstima kojim ovo pišem, desetinama svojih školskih drugova vojne kartone zaključio tako što sam u njih zapisao posljednji podatak – datum i mjesto pogibije.
Da, oni su dali živote za zemlju koju tvoji sinovi psuju.
Heeej, psuju zemlju!
Ja to ne mogu zaboraviti! Stidio bih se da to zaboravim.
Imaš li ti nešto čega se stidiš?
Bošnjače,
dok tvoja djeca ofijaju po diskotekama i kafanama i dofuljaju se kući kada hoće i kako hoće, ti ih ne smiješ ni pitati kad će doći i kad su došli…
dok tvoja djeca psuju državu iz debelog hlada imaš li im hrabrosti kazati da su hiljade njihovih vršnjaka prije nego su bili rođeni dali svoje živote za tu zemlju…
Kad pljuješ i psuješ zemlju – to isto da psuješ i pljuješ rođenu majku svoju.
Bošnjače,
prestani glumiti žrtvu… prestani smatrati da su svi krivi za tvoje stanje, a samo ti nisi…
Ne izmišljaj više razloge, ne upiri prstom u Dodika i njemu slične, ne skreći pažnju sa sebe…
Za nemoral, drogu, alkohol, kocku, korupciju,… u tvoj čaršiji nije kriv niko drugi nego ti…
Dobri Bošnjače!
Tebi što si i sam branio i nisi izdao ni tad ni sad – ovo nije tebi ni za tebe ni za tvoje!
Pred tobom iz poštovanja ustajem!
(21.07.2017.)