Priredio: Mithad R. Ćeman
Uvaženi šejh, muhadis i mufessir Ebu Abdul-Latif Hammad b. Muhammed b. Muhammed b. Muhtar eš-Šibr, potomak je časnog ashaba S’ada b. Ubadeta el-Hazredži el-Ensarija, r.a. Roðen je 1343. h.g. / 1924., u Maliju, gradu Tad Mekka, što znači Ova Mekka, a tako je nazvana zbog sličnosti sa Mekkom, jer je geografski smještena izmeðu četiri brda i imala je trgovački značaj za zapadnu Afriku.
Odrastao je u kući poznatoj po znanju i ugledu, u kojoj su se donosila rješenja i izdavale fetve, tako da je počeo vrlo rano stjecati znanje. Kur’an je naučio sa osam godina, a zatim je počeo sa pamćenjem hadisa, tako da je naučio mnoge metnove prije nego što je postao punoljetan. U tom periodu znanje je stjecao pred svojim daidžom, šejhom Muhammedom b. Ahmed b. Teki el-Ansarijem, koji je bio poznat kao “dječiji učitelj” jer se bavio poučavanjem Kur’ana, pred kojim je učio pravopis i gramatiku, zatim svojim amidžićem, velikanom svoga vremena, šejhom Musaom b. el-Kesai el-Ensarijem. Takoðer je učio pred amidžom, šejhom Muhammedom b. Ahmed b. Muhammedom, koji je bio poznat kao Bahr / more, zbog znanja koje je posjedovao. Učio je pred njim usul i tefsir, a takoðer je pred njim slušao Muvettu, dva Sahiha i Sunen Ebu Davuda, kao i razne divane iz jezika i mnoge druge knjige, i pred šejhom Šerifom Idrisi el-Husejnijem, Hammudom b. Muhammedom pred kojim je učio logiku, usuli fikh i tefsir.
Kada je 1367. h.g. njegovu zemlju okupirala Francuska, šejh je bio prinuðen da je napusti, i tada preseljava u Allahovu svetu zemlju Mekku, a tada je imao 21 godinu. U Mekki nastavlja stjecati znanje pred ulemom Harema Mekke gdje sluša predavanja:
1. šejha Muhammeda Abdur-Rezaka Hamze,
2. šejha muhaddisa Abdul-Hakka el-Umeri el-Hašemi el-Hindija,
3. šejha muhaddisa Hasana el-Mešata,
4. šejha Muhammeda Emina el-Halebija,
5. šejha El-Arabi en-Nijanija, i mnogih drugih učenjaka Harema Mekke.
Zatim je počeo stjecati znanje u Medini 1371. h.g. i to pred sljedećim šejhovima:
1. šejhom Muhammedom b. Abdullah b. Mahmud el-Medenijem,
2. šejhom Muhammedom b. Turki en-Nedždijem, pred kojim je učio Muvettu,
3. šejhom Muhammedom el-Hafizom, i mnogim drugim.
Ponovno se vratio u Mekku gdje se u danima hadždža sreo sa šejhom Abdul-Latifom b. Ibrahim i šejhom Muhammedom b. Ibrahim Alu Šejhom, koji su mu predložili i ponudili da doðe u Rijad, što je i učinio. U Rijadu počinje držati predavanja na Fakultetu šerijata, zatim na Naučnom institutu “Imami da’ve”, pa se ponovno vraća na Fakultet da bi naposljetku počeo raditi kao redovni profesor na Islamskom univerzitetu u Medini.
Ostao je zapamćen, rahmetullahi alejhi, po druženju sa studentima tako da je većinu svoga vremena provodio u ponavljanju gradiva sa njima. Takoðer, njegova biblioteka postala je poznata meðu talebom, kojima su vrata uvijek bila otvorena. Sama biblioteka bila je opremljena ogromnim brojem naslova iz šerijatskih nauka. U to vrijeme nije postojalo kopiranje i štampanje knjiga kao danas, tako da je šejh većinu naslova i rukopisa prepisivao svojom rukom. Posebno je radio na prikupljanju knjiga iz oblasti hadisa tako da je oformio biblioteku od 3000 (tri hiljade) naslova, uglavnom iz hadisa.
U tom periodu pred šejhom je učio veliki broj studenata od kojih su:
1. šejh Abdullah b. Džibrin,
2. šejh Bekr Ebu Zejd, rhm.,
3. šejh Salih Alu Šejh, ministar za islamska pitanja, KSA,
4. šejh Salih el-Abud, bivši rektor Islamskog univerziteta u Medini,
5. šejh Abdul-Aziz el-Kari, bivši dekan Fakulteta Kur’ani-kerima pri Islamskom univerzitetu u Medini,
6. šejh Ali el-Fakihi,
7. šejh Umer Fulateh,
8. šejh Abdur-Rezak el-Bedr, i mnogi drugi koji su istaknuti učenjaci današnjice.
Iza sebe je ostavio ogroman doprinos u pisanju i sakupljanju islamske baštine, tako da je ostavio pisanih djela iz skoro svih oblasti islama. Dovoljno je samo spomenuti da je zajedno sa šejhom Ibn Kasimom, rhm., učestvovao u sakupljanju fetvi od šejhul-islama Ibn Tejmijje, rhm.
Njegov sin Abdulevel el-Ensari sakupio je i spomenuo neke rečenice koje je šejh imao običaj reći:
– “Uobičavao sam da prepisujem sve što naðem u rukopisu (znači što nije štampano).”
– “U mladosti sam čitao i pisao sve do sabaha i nisam spavao izuzev malo oko podne.”
– “Poklonio sam Islamskom univerzitetu 400 (četiristo) knjiga u rukopisu, većina njih bila je prepisana mojom rukom.”
– “Moje knjige su vrednije od kraljevih dvoraca.”
– “Imam svjedočanstva (idžaze) iz svake oblasti znanja čak i iz inžinjeringa.”
– “Nekada nismo ništa učili a da to ne bismo naučili napamet.”
– “Proveo sam u biblioteci Harema sedam godina prepisujući knjige jer tada nije bilo aparata za kopiranje.”
– “Ja nisam muftija, ja sam samo hizmećar studentima.”
– “Moji dani provedeni u Rijadu bili su dani koji mi vrijede zlata.”
– Govorio je za islamsko misionarstvo: “To je bojno polje i ne treba u njega ulaziti izuzev pronicljiv čovjek.”
– Govorio je studentima: “Ne gubite vrijeme čitajući knjige koje govore o sporednim znanostima.”
– Govorio je o smutnji nastaloj u Halidžu: “Ona je nastala zbog pasivnosti i lijenjosti talebe / studenata.”
Poslije bolesti koja je trajala nekoliko mjeseci, šejh Hammad el-Ensari preselio je u srijedu, 21. 6. 1418. h.g. Dženaza-namaz mu je klanjana u Poslanikovom mesdžidu poslije ikindija-namaza. Dženazu je klanjalo preko milion ljudi, a predvodio je šejh Abdul-Bari es-Subejti.
Prvi put objavljeno: utorak, 30 Rujan 2008 19:00
Preuzeto sa minber.ba