On je učenjak Sadruddin Muhammed b. Alauddin Alijj b. Muhammed b. Ebi el-‘Izz el-Hanefi el-Ezre'i es-Salihi ed-Dimeški, rođen 731. h.g.
Zanimao se za više nauka, a bio je stručnjak za predavanja i fetve. Bio je hatib u Husbani u podnožju oblasti El-Belka određeno vrijeme, potom je preuzeo fukciju damaskog kadije u muharremu 779. h.g. Potom je dobio funkciju egipatskog kadije, a zatim je nakon mjesec dana tražio izuzeće vrativši se u Damask na svoju funkciju.
Ibn el-Imad spominje vijest o njegovom hapšenju kada je pojasnio širkski sadržaj Ibn-Ejbikove pjesme rekavši da je na njega iznesena potvora. Potom je došao En-Nasiri kojem je ovo pitanje predočeno, pa je i naredio da se Ibn Ebi el-‘Izz vrati na svoje funkcije. Nije mnogo prošlo, a Ibn Ehi el-‘Izz je preselio na ahiret.
Ustrajavanje El-Kevesrija i njegovih sljedbnika u nijekanju pripisivanja Komentara Tahavijeve akide hanefijskom autoru je jedan vid oholosti prema sasvim očitoj stvari. Zapravo, ovu poslanicu je komentarisalo više hanefijskih učenjaka, a preporučivale su je desetine hanefija. Kako je hanefija ne bi tumačio, kada je to vjerovanje imama Ebu-Hanife i njegovih sljedbnika, Allah im se smilovao, ili je hanefijski mezheb nešto drugo u odnosu na ono na čemu su bili Ebu-Banife i njegovi drugovi?!
Iz prethodnih navoda i spisa ne može se nazrijeti ni najmanja sumnja da je komentator ove knjige Ibn Ebi el-‘Izz, neka ga Allah, za uloženi trud za islam i muslimane, nagradi svakim dobrom.
Umro je u Damasku 792. h.g, Allah mu se smilovao.
—————-
Preuzeto iz knjige: “Komentar Tahavijeve poslanice o vjerovanju” (1 dio)
Autor: Ibn Ehi el-‘Izz el-Hanefi