Esselamu alejkum,
Radi posla svaki dan putujem u drugo mjesto koje je udaljeno od mjesta mog prebivališta 15km. Dok sam na tom putu stignem u mesdžid za vrijeme učenja podnevskog ezana. Kažite mi dali postupam po sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ako namaz obavim na sledeći način:
– dok ezan uči uzmem abdest
– dok svijet klanja 4 rekata podnevskog suneta prije farza ja klanjam prije nego sjednem dva rekata TEHIJJETUL-MESDŽID namaza
-nakon što se prouči ikamet ustajem i klanjam 4 rekata podnevskog farza za imamom
-nakon predaje selama ostatak svijeta klanja dva rekata suneta poslije farza i zajednički zikrI(poznato mi je da je ovo novotarija) dok ja odlazim u drugi dio mesdžida, proučim ikamet i klanjam 4 rekata farza ikindije namaza.
-nakon predaje selama napuštam mesdžid i kući stignem na akšam i jaciju namaz.
Obzirom da mi je ovo stalan posao ovu praksu ću primjenjivati dokle god mi Allah dž.š daje nafaku u ovom poslu. Allah dž.š vas nagradio na vašem trudu.
Alejkumusselam!
Iz ovoga kako si ti opisao svoje obavljanje namaza razumije se da ti sebe smatraš musafirom. A onda prilikom spajanja klanjaš ikindiju namaz četiri rekata. Bojati je se da sve ovo što radiš da je pogrešno.
Naime, s obzirom da ti je mjesto posla udaljeno od kuće samo 15 kilometara nije ispravno da sebe smatraš musafirom jer se putovanje na toj udaljenosti ne može smatrati šerijatskim putovanjem na kojem je dozvoljeno uzimati određene olakšice. Druga greška koju činiš je što klanjaš ikindiju četiri rekata a brojiš samog sebe musafirom.
A ako bi rekao da ne spajaš ikindiju sa podne namazom zato što si musafir nego zato što nemaš mogućnosti i uslova da klanjaš na radnom mjestu, onda bi odgovor na ovo bio sljedeći. Nije dozvoljeno spajati podne sa ikindijom i akšam sa jacijom osim onome ko je musafir. Iz ovog općeg propisa neki učenjaci izuzimaju situaciju kada bi se nekom ukazala potreba da zbog određenih okolnosti privremeno, tj. jedanput ili više puta ali ne da bude stalna praksa, spoji između podne i ikindije ili akšama ili jacije, da u ovom slučaju je to dozvoljeno učiniti.
Znači pod šartom da to ne bude stalna praksa. Dokazuju ovaj izuzetak iz pravila hadisom od Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhuma, kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spojio namaze a da nije bio u strahu niti je padala kiša. Dok većina učenjaka smatra da se po ovom hadisu ne radi jer je oprečan drugim vjerodostojnim hadisima u kojima je došla obaveza klanjanja namaza u njihovom namaskom vremenu osim za musafira, bolesnika i slično.
Prema tome, ni po jednom ni po drugom tumačenju tvojih postupaka nije ispravno to što radiš. Na tebi je, s obzirom da nisi musafir, da klanjaš i podne i ikindiju u njihovom namaskom vremenu. Znači, nije ti dozvoljeno da spajaš podne i ikindiju u podnevsko vrijeme, nego treba da nađeš vremena da klanjaš ikindiju dok si na radnom mjestu.
A što se tiče tvojih riječi “Obzirom da mi je ovo stalan posao ovu praksu ću primjenjivati dokle god mi Allah dž.š daje nafaku u ovom poslu”, takva konstatacija ne priliči da dođe nakon što si uputio pitanje o ispravnosti tvojih postupaka, jer ako smatraš da je to što radiš ispravno i da ćeš to praktikovati i ubuduće onda nije bilo smisla ni potrebe da postavljaš pitanje. Musliman se treba naučiti da prije nego što uradi neko djelo za čiju ispravnost i način rada nema znanja da pita onog u čije znanje ima povjerenja, a ne da prvo uradi pa da onda pita je li to ispravno. Jer Uzvišeni kaže: “Znaj da nema boga osim Allaha, i traži oprosta za svoje grijehe” ( Muhammed, 19). Imam Buharija je naslovio u svom Sahihu jedno poglavlje naslovom “Znanje je prije djela” pa je onda naveo ovaj ajet. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com